piše: Stjepko Gambiroža
Konačno je završilo svjetsko prvenstvo u nogometu. Najduže do sada, najmasovnije, najunosnije i prvo na kojem je jedna reprezentacija poslana kući na milosti božjoj odnosno zahvaljujući modernoj tehnologiji koja je očitala da je lopta liznula po kosi jednog nogometaša iako to nitko nije vidio. Dakako da nitko ne može tvrditi da bi Hrvatska u produžecima ili kasnije u raspucavanju penala bila bolja od Portugala, no ta moderna tehnologija i čipovi koji se navodno nalaze u loptama, ruke u šesnaestercu za koje čovjek više ne zna jesu li za penal ili ne, samo su dio razloga zbog kojih me sve više živcira današnji nogomet.
Drugi veliki razlog je sva ta silna statistika koju dobivamo nakon svake utakmice. Ne samo da u stvarnom vremenu imamo podatke koliko je milimetara pojedini igrač pretrčao, već znamo i koliko je puta prdnuo. Doznajemo i je li to bio onaj podmukli „tihomir“ koji je potom počeo gristi za oči braniča koji ga je čuvao pa bi napadač to iskoristio kao odlučujuću prednost. Ili možda onaj glasni i zvonki prdekavac koji je braniča zbunio jer je pomislio da je sudac potegnuo zviždaljku i dok bi se on snašao, napadač je stekao odlučujuću prednost. Primijetili ste i da danas mnogi nogometaši ispod dresova nose nešto nalik grudnjacima iako za nešto takve nema potrebe pošto su im torza uglavnom isklesana kao u Michelangelovog „Davida“ i nemaju današnji nogometaši onih muških sisica poput nas koji volimo trusiti pivo ispred dućana.
Čudi me samo što se protiv tog nošenja grudnjaka pomoću kojih se očitavaju sve te uglavnom besmislene statistike još nisu pobunile neke desničarske udruge i zaputile ispred doma nekog od nogometaša puštajući mu iz protesta muziku u pauzi između reklama za kremu protiv hemeroida. No, ako mi je neka od statistika kojom su nas zamarali u trenucima tih bezbrojnih utakmica koje smo imali priliku gledati proteklih dana išla na živce, to je onda statistika koja se naziva očekivani broj pogodaka.
Vjerojatno ste i sami, ako ste muško i volite nogomet kao što pjesma kaže, negdje u donjem lijevom kutu ekrana mogli vidjeti da piše nešto xG. Tako je u jednom trenutku utakmice Argentine i Egipta očekivani rezultat trebao biti 2,73 naspram 0,19 za Argentinu iako je u tom trenutku afrička reprezentacija vodila protiv latinoameričke 2:0. No, prema toj statistici, Argentina je u tom trenutku trebala imati čak 2,54 pogotka prednosti, a da se nastavilo u tom tempu, pobijedila bi s 4,84:0,37. Po toj statistici Messi bi bio najbolji očekivani strijelac s 12,32 očekivanih pogodaka, a čudesni Francuz Michael Olise najbolji očekivani asistent sa 6,27 asistencija. Od svega mi tu nije jasno samo kako očekivani pogodak može biti u decimalnim brojevima jer u stvarnosti još nikad nisam vidio da se gol računa u decimalama. Ili je gol ili nije, kakve sad tu decimale i očekivanja jer imao sam i ja nekoć davno nadanja da ću „privesti“ Pamelu Anderson ili Monicu Bellucci pa se to, na moju žalost, nije dogodilo. Iako je po tim statističarima šansa vjerojatno bila 50 posto jer je voljni moment postojao s jedne strane.
No, maknimo sa strane i te čipove i te ruke u kaznenom prostoru koje nekad jesu, a nekad nisu penal. Maknimo i tu glupu statistiku po kojoj bi ispalo da je samo malo falilo da završim s Catherine Zeta – Jones ili Carmen Electra. Slušamo danas kako se traže napadači kojima je glavna karakteristika da trče kao muhe bez glave i da u visokom pritisku pritišću obrambene nogometaše dok oni pokušavaju iznijeti loptu. Kada lopta i dođe do njih, a oni ih kao lopatom opale preko tribine, to nije problem jer su pretrčali više od Hailea Gebrselassieja, Branka Zorka i Wilsona Kipketera zajedno i imali su nevjerojatnih 17 sprinteva bez lopte, 13 dodira s loptom u suparničkom šesnaestercu, devet utrčavanja iza zadnje linije obrane iako nisu dobili loptu i čak 15 intenzivnih ubrzanja. Da se danas recimo pojavio Messi koji se većinu utakmice naizgled nezainteresirano šeće po terenu, vjerojatno bi ga potjerali iz kluba i nogometa jer je čovjek lijenčina i ne pridonosi ništa svojoj momčadi u većem dijelu utakmice, a statistika pokazuje da loptu predugo drži u nogama prije nego što je doda. To su nogometaši zbog kojih se kupuju ulaznice iako koštaju više od rate stambenog kredita i zbog kojih plaćamo sve skuplje pretplate teleoperaterima koji samo smišljaju načine na koji način još malo povećati taj iznos. Samo što mi se čini da ih je sve manje i manje, a ostaju uglavnom atletičari koji će bez prigovora odjenuti i muški grudnjak ako se to od njih traži.
FOTO ilustracija
