U kinima trenutno igra Cvrčak i Mravica, prvi domaći animirani 3D film, na kojem je radio i naš koprivnički slikar i umjetnik Darko Bakliža, koji je i naveden kao jedan od dizajnera. No, manje je poznato kako je i cijela stvar potekla od njegove originalne ideje, odnosno da je animirani film svojevrsna adaptacija mjuzikla koji je igrao prije dvadesetak godina, za što Bakliža potpisuje tekst i stihove, ali i glazbu.
Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
Pod originalnim nazivom Cvrčak, Mrav i Mrvica, u predstavi namijenjenoj djeci i mladima nastupali su tada poznati glumci Kristijan Ugrina, mnogima tada poznatiji kao voditelj Huga i Zrinka Cvitešić, kojoj je to jedna od prvih uloga u karijeri, i tadašnji doajen hrvatskog glumišta Vlado Kovačić, čiji je glas mnogima poznat po sinkroniziranim crtićima. Mjuzikl je igrao po cijeloj Hrvatskoj, uključujući i Koprivnicu. Sam Bakliža nam je ustupio plakat predstave te rekao nekoliko riječi o njoj.
– Htio sam napraviti mjuzikl za djecu, a na umu sam imao ponajviše svog sina Darijana, koji je tada imao četiri godine. No, kada sam mu prvi put čitao priču prema scenariju koji je trebao biti duhovit i smiješan, on se rasplakao, jer mu nije bilo jasno gdje je cvrčku mama – prisjeća se Bakliža, koji je shvatio kako bi mjuzikl ipak mogao uspjeti kod malo starije publike.
Predstava je na kraju tako i rađena te je bila namijenjena učenicima svih razreda osnovne, ali i srednje škole. Priča je, ne treba posebno pojašnjavati, adaptacija poznate La Fontaineove basne, a u suštini se radi o ljubavnoj priči između dvije različite i na prvi pogled nespojive vrste, s poukom kako se, da bi ljubav uspjela, razlike i svi naizgled nepremostivi problemi uvijek mogu svladati. Predstava prati tri lika kroz četiri godišnja doba, a pjesme su bile i u rock, ali i hip-hop i ska stilu, budući da se radilo o modernom cvrčku. Nakon što je mjuzikl igrao po Hrvatskoj, ubrzo je došla ideja da se ista priča prenese i kao animirani film, što je podrazumijevao i veliki produkcijski pothvat.
– Imali smo već nekoliko verzija scenarija, a odradili smo i dobar dio pretprodukcije, odnosno došli smo i do same animatike. U suradnji s dramaturgom Markom Hrenovićem napravili smo i odličan konačan scenarij, međutim jedino nam je nedostajao novac da bi film mogao u produkciju – napominje Bakliža, nadodavši kako se projekt dobrano odužio, zbog čega je na kraju i odustao od projekta.
– To je film koji je potekao od moje ideje i sam sam u jednom periodu radio na tome, no u međuvremenu sam se maknuo jer je to sve predugo trajalo. Projekt je preuzela druga ekipa i na kraju uspjela izgurati to do kraja, na čemu im treba čestitati – ističe Bakliža, ujedno pojasnivši zašto je važno da je film na kraju izašao.
– Radi se o animiranom filmu čiji je budžet bio gotovo kao za igrani, za što se morala tražiti koprodukcija negdje drugdje, pa i u Europi. Dodatan je problem što mi nemamo tradiciju takvih dugometražnih filmova, zbog čega su potencijalni partneri, iako zainteresirani, bili suzdržani – pojašnjava Bakliža, napomenuvši kako smo poznati uglavnom po Zagrebačkoj školi animiranog filma koja je radila sjajne, ali kratke crtiće, i koje proučavaju na svim svjetskim studijima za animirani film.
Nitko od njih nije vjerovao da bi netko u Hrvatskoj mogao izgurati jedan takav projekt, a sada kada smo napokon u tome uspjeli, smatra Bakliža, moglo bi biti lakše doći do novaca u budućim projektima.
– Sada smo se uvrstili u one države, kojih nema puno, a koje su dokazale da mogu proizvesti i takve filmove, što bi trebalo dati vjetar u leđa za buduće takve pothvate – zaključuje Bakliža.
FOTO Nikola Wolf
