U kršćanskoj tradiciji, Sveti ili Vazmeni trodnevni period, dakle Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota, predstavlja najsvetije dane liturgijske godine. Tijekom ovog razdoblja, vjernici se prisjećaju posljednjih dana Isusova života, njegove muke, smrti i uskrsnuća. Osim bogate liturgije, ovi dani obilježeni su i posebnim običajima, među kojima je i izbjegavanje teških poslova…
U tradiciji hrvatskog puka, Sveto trodnevlje nije samo vrijeme liturgije, već i dubokog unutarnjeg mirovanja i čovjeka, i prirode. Tijekom Velikog četvrtka, petka i subote, u mnogim krajevima postoji strogo pravilo: “Na ove se dane u polju raditi ne smije”.
To se odnosi na sve teške fizičke poslove kao što je oranje, kopanje, sadnju, sjetvu, žetvu i slično. Smatralo se da bi rad u polju tijekom ovih dana bio uvreda za svetost Isusove muke i smrti. Ljudi su vjerovali da zemlja “žali” i “miruje” zajedno s Kristom te da bi svaka intervencija bila znak nepoštovanja.
U nekim krajevima vjerovalo se i da onaj tko ipak ode raditi u polje “neće imati blagoslova u ljetini” ili da će mu usjev stradati. Time je još više naglašena važnost duhovne predanosti naspram zemaljskog rada.
FOTO ilustracija
