Pritisak na Dom za starije i nemoćne osobe Koprivnica sve je veći. Sa zadnjim danom prošle godine na listi čekanja bila je 3.071 osoba, a godinu dana ranije ta je brojka bila 2.693. Rekla je Željka Koluder-Vlahinja, ravnateljica Doma za starije i nemoćne Koprivnica, i dodala da se na stacionar u prosjeku čeka između 10 i 12 godina, a u stanarskom je dijelu smještaj moguć kroz pet ili šest godina. Ovdje se postavlja pitanje – koliko je objektivno čekati 10 godina na stacionar?
– Nažalost, toliko na smještaj čekaju oni kojima je pomoć potrebna odmah. Međutim, mi nemamo nikakve hitne smještaje. One koji su na listama povlačimo koliko god ranije možemo, ali sigurno, nažalost, ima ljudi koji ne dočekaju smještaj kod nas. Za stacionar je u ovom trenu na listi 485 osoba koje ovog časa žele doći, a to je nešto što mi nikako ne možemo zadovoljiti, jer u stacionaru imamo 95 mjesta – objasnila je ravnateljica.
Trend odgađanja
Spomenula je da je posljednjih godina vidljiv trend odgađanja dolaska u dom i to onih samostalnih korisnika.
– Posljedično nam onda raste broj teže pokretnih i nepokretnih korisnika kojima je potrebna 24-satna zdravstvena skrb i njega. Sve je više osoba koje trebaju palijativnu skrb, ali i onih koji boluju od različitih oblika demencije. Tu nam potrebe rastu, a one zahtijevaju i drugačiji pristup i nove stručne resurse za adekvatnu skrb – napomenula je Koluder-Vlahinja te dodala da ljudi, odnosno obitelji i nisu upućeni u cijelu ovu situaciju te dolaze s uvjerenjem da će brzo dobiti mjesto, a tek onda shvate koliko je cijeli sustav opterećen.
– Naravno da imamo puno razočaranih obitelji, koje ni ne mogu drugačije reagirati kad čuju za liste čekanja, ali mi smo tu uistinu bespomoćni – istaknula je. Što se tiče cijene, ravnateljica je napomenula da je ona zadnji put mijenjana u srpnju 2024. godine i ona je između 600 i 790 eura, ovisno o kategoriji smješta, dakle stupnju usluge koju pružaju.
– Ako ste stanar u dvokrevetnoj sobi bez balkona, platit ćete 608 eura mjesečno, ali ako ste u drugom stupnju usluge, dakle ako ste polupokretna osoba, tada ćete uslugu platiti 707 eura mjesečno. Postoje i dodatne usluge koje se odnosne na stanarski dio, odnosno na samostalne korisnike. Ako oni ne žele u blagovaonicu na ručak, već da im se ručak dostavi i servira u sobu, to se plaća euro i pol – pojasnila je. Ravnateljica se nada da će pritisak na dom malo popustiti kad se ostvari proširenje kapaciteta, no isto tako je istaknula da im je problem zapošljavanje stručnog kadra, njegovateljica i medicinskih sestara, jer ih, kako kaže, na tržištu rada nema.
– S obzirom na to da se planira proširenje kapaciteta dogradnjom doma, odustalo se od rekonstrukcije tavanskog dijela nove zgrade. Dogradnja uistinu podrazumijeva izgradnju nove zgrade koja će biti povezana s ovom postojećom, a smještajni kapaciteti planiraju se značajno povećati, za nekakvih 250 mjesta – zaključila je Koluder-Vlahinja.
Ivica, Biba i Zdenka već rezervirali mjesto
Svoje mjesto u koprivničkom domu prije devet godina „rezervirao“ je Ivica.
– Realno nije skupo, ali ako pogledamo naše mirovine, skupo je. Dobri su i privatni domovi, ali problem je njihova cijena. Kad se bira dom važan je omjer cijene i kvalitete. Domova nikad dosta, starije populacije je sve više – rekao je za RKC. Pribilježila se i Biba i kazala da je koprivnički dom za poželjeti, a to sve je zaključila jer već 17 godina u njega dolazi kao posjetiteljica.
– Moje kolegice su u domu i nikad nisam vidjela da im nešto fali, da je bilo neuredno ili da su bile gladne. Još uvijek sam kod kuće, daj Bože da budem što duže, ali ako mi danas-sutra zatreba, da upadnem. Upisala sam se prije godinu dana. Budem se priviknula na dom, a čovjek ako je dobar ima i dobro društvo. Imala sam mamu za koje sam tri godine plaćala ženu dan i noć jer je mamina želja bila da bude doma. I ja bih tako ako bude moguće, a ako ne, idem u dom. Koprivnički dom je najbolja opcija, dolazim u njega u posjete već 17 godina i nikad nisam vidjela da nešto ne valja. To je na nivou kako treba biti – istaknula je Biba u Temi dana. Lijepe riječi o domu imala je i Zdenka. Njena mama je tamo provela 25 godina.
– To nije dom, to je hotel. Prijavila sam se 2018., godine idu, sve smo stariji i mislim da će nam tamo biti dobro. Vidjela sam kako mama tamo živi, ona je bila prezadovoljna, imala je bogat društveni život, ljudi nisu sami, druže se, puno je aktivnosti i to je neusporedivo s drugim privatnim domovima. Tamo budem imala sve što trebam, a doma ne budem više mogla, sve smo stariji i nemoćniji – rekla je za RKC. (az)
Jasmina Markota:
“Umjesto domova za starije, trebaju nam vrtići za starije”
Klasični smještajni kapaciteti, odnosno domovi za starije, više nisu opcija, već se umjesto na institucionalni smještaj treba okrenuti drugačijim uslugama za starije osobe. Rekla je tako za RKC u Temi dana Jasmina Markota, predsjednica Hrvatske stranke umirovljenika Koprivničko-križevačke županije, i dodala da u koprivničkom domu kvaliteta nikad nije bila upitna, već je upitna lista čekanja i tko je u domu.
– Promijenio se pristup, odnosno ljudi više nisu zgroženi time da moraju ići u dom, dok se prije 50 godina smatralo nekim svetogrđem u obitelji da netko bude smješten u dom. Mora se promijeniti omjer onih kojima je neophodan smještaj i više ne mogu živjeti sami te onih koji tamo žive jer im je ugodnije i jeftinije. Oni koji su pokretni i mogu živjeti sami uz usluge gerontodomaćica i ostalih socijalnih usluga trebaju prepustiti mjesto onima koji ne mogu živjeti sami. Moramo pojačavati gerontodomaćice, usluge u kući i dnevne boravke i to ne dnevne boravke samo za druženje, nego one koji imaju i skrb. To je svojevrsni vrtić za starije; da vi smjestite djeda ili baku dok radite i da nemate brige jer oni ne mogu biti sami. Bili smo u Zagrebu u jednom takvom boravku; smještaj je 239 eura, od sedam do 15 sati s dva obroka i s vožnjom – pojasnila je.
FOTO arhiva
