piše: Stjepko Gambiroža
Dok su sve oči svijeta u posljednje vrijeme uprte u ratove u Iranu i Ukrajini, u humanitarnu krizu u Palestini, na jednom drugom kraju svijeta već se deset godina vodi pravi rat do istrebljenja. Detalje o tom krvavom konfliktu nećemo vidjeti na naslovnicama magazina ili u udarnim vijestima, tek nedavno su zapravo na one unutarnje stranice svjetskih tiskovina stigle prve vijesti o krvavom građanskom ratu koji se vodi već čitavo desetljeće. Možda je tome razlog što se taj brutalni obračun u kojem jedna zavađena grupa napada drugu i obratno bez nekog dubljeg, nezavisnom promatraču shvatljivog razloga, odvija u Africi, kontinentu za koji smo nekako navikli da se stalno vode građanski ratovi.
Točnije, riječ je o Ugandi, zemlji na koju nas i dalje ponajviše asocira krvoločni diktator Idi Amin, a možda malo znamo o tom ratu jer se on odvija skriven od svijeta pod krošnjama tropskih prašuma nacionalnog parka Kibale. Da situacija bude dramatičnija, samo nekoliko godina uoči početka tog obračuna, ništa nije sugeriralo da bi se nešto takvo moglo dogoditi. Predvodnici dviju danas zavađenih strana, Morton i Garrison, često su viđani skupa. I to nasmijani, dobre volje, pričalo se kako su skupa znali ići i u kurvaluke, a zajednica kojom su skupa vladali djelovala je skladno. No, u jednom trenutku nešto je puklo između Mortona i Garrisona, a kao svaki ozbiljniji obračun između dvojice alfa mužjaka, za pretpostaviti je da su se nekoć dobri drugovi sukobili oko naklonosti žene.
Podijelila se zajednica iz jedne velike složne i uspješne u dvije manje frakcije, centralnu i zapadnu, a ubrzo su započeli brutalni i smrtonosni napadi u kojima nitko nije pošteđen. Mete tih dobro koordiniranih napada su nerijetko žene i djeca, a zabilježeno je najmanje 30 ubijenih članova zajednice na obje strane. Iako i nije prvi puta zabilježeno da se sličan takav građanski rat dogodio na prostoru Afrike, nezavisne promatrače najviše je šokiralo što je slučaj o puno brutalnijem i dugotrajnijem ratu od svih prethodnih ratova. Pogotovo jer su pripadnici jedne i druge strane ne tako davno bili saveznici, prepoznaju jedni druge, ali to ih ne sprječava u tome da planiraju napade na svoje bivše susjede, prijatelje pa i rođake.
Kada će i kako završiti ovaj neshvatljivi sukob, nitko ne može pretpostaviti iako nezavisni promatrači javljaju da je u određenoj prednosti trenutačno Garrisonova frakcija. Njegova vojska trenutačno kontrolira ne samo veći dio teritorija nacionalnog parka, nego pod svojom upravom ima i onaj dio u kojem se nalazi više resursa koji znače opstanak zajednici. Garrisonova vojska u ovom trenutku ima više odraslih muških članova zajednice spremnih za služenje vojnog roka pa zato i ne čudi da češće izlaze kao pobjednici iz sukoba, a uspjeli su Garrisonovi momci potisnutu Mortonovu skupinu na rubne dijelove teritorija. No, iako je Mortonova frakcija odnosno zapadna skupina brojčano slabija, nalazi se u defenzivi i češće gubi članove čemu su najveći uzrok podmukli napadi Garrisonovih vojnika na najmlađe pripadnike zajednice i na taj se način prevenira da suparnička vojska obnavlja, i dalje ona nekako opstaje i povremeno uzvraća napade.
Što je najstrašnije od svega, pregovori između zaraćenih strana uopće nisu na vidiku i međunarodna zajednica je sve zabrinutija jer je sve izglednije da bi ovaj rat mogao završiti potpunim istrebljenjem jedne strane. Vjerojatno dijelom i zato što ipak nije riječ o ljudima, već o našim prvim rođacima – čimpanzama. No, očito su i oni počeli slijediti primjer svojih dalekih rođaka, za sada jedine zabilježene vrste na ovom planetu koje će drugog pripadnika svoje vrste ubiti zbog čiste obijesti. Pošto ljudi i čimpanze dijele više od 96 posto genetskog koda, a naše evolucijsko razdvajanje dogodilo se između pet i sedam milijuna godina, bilo je nekako logično očekivati da bi upravo čimpanze mogle krenuti našim putem. Putem uništenja i kaosa, a sljedeći je korak za očekivati da zavađene frakcije čimpanza osnuju političke stranke i izmisle neke svoje religije pa da ti ratovi postanu još krvoločniji i brutalniji.