Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
– Podravski list u prošlom je broju otkrio da se ratarima sprema neugodno iznenađenje u vidu predložene cijene otkupa kukuruza. Reakcije na informacije da bi cijena visokovlažnog kukuruza od 28 do 29 posto vlage trebala iznositi 0,085 eura po kilogramu dok je lani bila gotovo tri puta viša i iznosila je 0,23 eura se ne smiruju. Podravskom listu javio se i predsjednik Odbora za ratarstvo Hrvatske poljoprivredne komore Petar Pranjić i otkrio da ratari razmišljaju o bojkotu jesenske sjetve.
Već nekoliko godina se piše o tome da će predstojeća jesenska sjetva biti najskuplja do sada, a ista je situacija i ove godine. Cijene gnojiva i goriva su enormno visoke, a poskupjelo je i samo sjeme dok se na sve nadovezala niska otkupna cijena pšenice, sada očito i kukuruza. Na sve se nadovezao i rat u Ukrajini te Pranjić ističe da je hrvatsko tržište preplavljeno ukrajinskom pšenicom i da resorno ministarstvo, kao ni Vlada, ne čine ništa kako bi zaštitili svoje proizvođače.
Pšenica iz Ukrajine
– Ovih ćemo dana imati sastanak i razgovarat će se o temi bojkota jesenske sjetve. Nas ratare se jednostavno ubija i ako se ništa ne promijeni, ostavit ćemo pusta polja, ugar kako mi to nazivamo u Slavoniji. Otkupne cijene pšenice bile su nikakve, a iako je prinos bio solidan, kvaliteta je bila loša zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta. Otkupljivači traže pšenicu prve klase iako znaju da je u cijeloj Hrvatskoj ukupno bilo možda pet šlepera takve pšenice ove godine – kazao je Pranjić i dodao da situaciju posebno iskorištavaju strane kompanije koje u Hrvatskoj prodaju sjeme.
– Nismo direktno sudionik u ratu Rusije i Ukrajine, ali plaćamo najvišu financijsku cijenu i danak. Dok su zemlje poput Poljske i Mađarske zaštitile svoje tržište i svoje proizvođače te ih obilno subvencioniraju, jedini smo mi otvorili sva vrata ukrajinskoj pšenici. Govori se da je to u tranzitu, no ukrajinska pšenica završava u našim silosima dok pšenicu s hrvatskih polja nitko ne želi. Koliko smo čuli, sada se za kukuruz nudi otkupna cijena od 60 lipa po kilogramu dok će za suhi biti oko 140 eura po toni. Situacija je neodrživa i nije isključeno ni da traktori opet izađu na ceste i da krenemo s blokadama – kazao je Pranjić dok jedan od najvećih ratara u Koprivničko – križevačkoj županiji, Ivica Baranašić iz Malog Otoka kraj Legrada ipak spušta loptu na zemlju. Baranašić ističe da nikakav bojkot, barem kada je u pitanju on, ali i ostali ratari s područja Koprivničko – križevačke županije s kojima je u stalnom kontaktu, ne dolazi u obzir.
– Priče o nekakvom bojkotu nemaju nikakve veze s vezom i potpuno su besmislene. Na kraju krajeva, koga bismo mi to bojkotirali? Sami sebe? Na nama je da se pokušamo boriti za što bolju cijenu, da budemo zahvalni što je barem malo kiše palo neki dan. Buntovnika je uvijek bilo i bit će ih, no sada to nema smisla, tim više jer je kod nas u Podravini kukuruz rodio i više nego solidno. Znamo da je u Slavoniji bio slab prinos, osam ili devet tona po hektaru dok je kod nas oko 12 tona i moramo biti zadovoljni time – kazao je Baranašić i istaknuo da je za njega najbitnija stabilnost i da on zapošljava pet ljudi te mu je na prvom mjestu isplatiti njima plaće, a ne razmišljati o nekoj buni.
Šuti i radi
– Mi Podravci smo takvi. Šutimo, radimo, trpimo i borimo se. Stoji da je sve poskupjelo, samo je umjetno gnojivo otišlo gore tri puta i da je ulog za sjetvu visok, a treba biti realan i pošten te reći da je prošlogodišnja otkupna cijena kukuruza bila jako dobra. Sada je niža i bliže je realnoj, no siguran sam da će se situacija do kraja stabilizirati i pričekat ćemo s prodajom ako otkupna cijena u početku bude tako niska – rekao je Baranašić i dodao da su hrvatski ratari premali da bi mogli diktirati cijenu. – Ne možemo utjecati na to kakva će biti otkupna cijena, no možemo se truditi da nam prinosi budu bolji, a kvaliteta što veća. Od priča o bojkotu, prosvjedima ili blokadama se ne živi i nema smisla o tome razmišljati. Mi poljoprivrednici već smo naučili da nakon jedne dobre godine, obično dolazi jedna, ponekad i dvije lošije i spremni smo na to – zaključio je Baranašić.
FOTO Arhiva
