Razgovarao: Matija Dolenec
Politička scena u Đurđevcu je ponešto specifična, kao i trajanje sjednice Gradskog vijeća. Uz to, u tom podravskom gradu još nitko nije istaknuo svoju kandidaturu, a to se svakako očekuje od SDP-a, najaktivnije oporbene stranke u gradu. Upravo smo zbog toga s Markom Fucakom razgovarali o aktualnostima, ali i općenito o političkoj sceni u Đurđevcu, gdje Nezavisni, dakle stranka Željka Lackovića, suvereno vlada više od desetljeća.
Bliže se lokalni izbori. Vidimo da u nekim drugim gradovima, možemo reći posebno Križevcima, ima puno kandidata, spominju se neka imena i u Koprivnici, ali u Đurđevcu je još tišina. Hoće li SDP u Đurđevcu imati kandidata za gradonačelnicu ili gradonačelnika?
– U narednim danima, pa već možemo reći možda i prije 15. ožujka, idemo sa svojim kandidatom ili kandidatkinjom. Gradski odbor će se sastati i donijeti odluku i nadam se da će biti jasna i jednoglasna.
Ostanimo na đurđevačkoj politici i trenutnim odnosima u Gradskom vijeću. Na jedinicama vijeća vidljivo je da nedostaje rasprava, da traju kratko. Izgleda da sadašnja vlast ima toliku moć da zapravo nije niti potrebna neka rasprava.
– Ako pogledamo iz demokratskog i političkog stajališta, SDP je zapravo jedina alternativa trenutnoj vlasti u Đurđevcu. Druge stranke ili ne postoje ili su u nekom „stand by“ modu pa možda čekaju da se probude iz zimskog sna. Zbog toga mi je jako žao, jer demokracija u gradu spala je na najniže moguće razine. A opet, ta činjenica govori o tome da nas iz SDP-a ljudi prepoznaju na ulici i u našim stajalištima i idejama građani prepoznaju sami sebe i vide da smo pozitivna oporba koja se ne libi iznijeti kritike, ali jasno, ako treba i pohvale.
Puno ste govorili o zaduživanju grada, da ima previše kredita. S druge strane, demantirali su vas gradonačelnik Hrvoje Janči i predsjednik vijeća Željko Lacković i rekli da ti krediti zapravo služe za razvoj grada.
– Vijećnik sam, sada će biti skoro osam godina, kako u Županijskoj skupštini, tako i u gradu Đurđevcu i dobro znam kako su neke stvari funkcionirale prije, a kako je stanje sada. Spomenuli ste kreditna zaduženja grada. Grad Đurđevac drži jednu konstantu, koja se ne mijenja, a to je kontinuirano podizanje novih kredita i novih zaduženja, koja će, nažalost, morati otplaćivati naši unuci. Đurđevac je već sad među najzaduženijim gradovima u Hrvatskoj. Ono što posebno brine, mjesečna rata prelazi iznos od 110 tisuća eura. To je nešto što teško mogu otplaćivati neki puno veći gradovi sa zdravijom financijskom konstrukcijom. Voda ne da je došla do grla, već je prešla preko nosa. Ako se sjetimo 2013. godine, kad su Nezavisni došli na vlast, SDP je ostavio samo 1.5 milijuna kuna duga, točnije kreditnog zaduženja. Ako gledamo u eurima, to je nekih 200 tisuća eura kreditnog zaduženja. Što ispada nekih 24 eura zaduženja po stanovniku. Danas je Đurđevac zadužen čak 70 milijuna kuna. Što u eurima iznosi 9,5 milijuna eura, a što ispada da je svaki stanovnik Đurđevca danas zadužen čak 1.260 eura ili skoro 10 tisuća kuna.
No ti su krediti potrebni za financiranje EU projekata…
– Da, tu ste u pravu. U isto vrijeme, prognozira se da će za 7 do 8 godina EU fondovi nestati. Skidam kapu zbog nekih projekata koji su se ostvarili, posebno Dom za starije. Ali za dosta tih projekata zbog kojih se ide u kreditna zaduženja upitno je hoće li biti dugoročno isplativi. Ako se već moralo ići u velika kreditna zaduženja, smatram da se trebala napraviti detaljna analiza projekata te u prioritete jasno staviti one koji će biti dugoročno isplativi za grad i za njegove stanovnike.
Koji to projekti nisu isplativi i dugoročno održivi?
– Imamo primjer škole u prirodi, dakle hostel, ideja koja je sama po sebi dobra. Vizualno dobro izgleda, barem kad je to bio novi projekt. Ali objekt je građen po standardima možda za skandinavska područja i nije za naše podneblje. Imamo drveni krov koji već sad propada, a projekt nije star skoro ni četiri godine. Imamo nekakve drvene tlakavce koji će uskoro istrunuti. Za nekoliko godina opet ćemo morati ulagati u rekonstrukciju i amortizaciju održavanja tih projekata i onda ispada da te neke projekte građani čak i tri puta financiraju. Jasno, sa svojim novcem, s kojim pune gradsku blagajnu. Tada dođemo i do onih situacija u praksi gdje se radovi u gradu i prilikom izgradnje građevinske i komunalne infrastrukture obavljaju „ofrlje“. Što jasno za posljedicu ima dugotrajne posljedice na ispravnost i na sam vizualni dizajn određenog projekta. Gradska blagajna presušuje… gledajte, uzmite to ovako: ako imate malu plaću koju opterećujete kreditima jer želite da vas ljudi vide u „debelom“ automobilu u skupocjenoj odjeći, računica je tu nažalost jasna. Jednom ćete bankrotirati.
Nezavisni su na vlasti od 2013. godine, i to s dosta dobrom uspješnosti na izborima. Kako komentirate njihov uspjeh kod birača ako tvrdite da politike ne idu u dobrom smjeru?
– To je možda isto slično kao s gradom Zagrebom. Netko priča da je Milan Bandić još uvijek živ, da bi pobijedio Tomaševića. Ja ipak ne mislim tako jer je došlo do zasićenja. Možda je u gradu Đurđevcu nakon 12 godina došlo do zasićenja. Mislim da se ta njihova retorika, vezana uz volontiranje u Gradskom vijeću i slično, istrošila. A tu da se nadovežem na Gradsko vijeće, gdje se Nezavisni uvijek hvale s tim volontiranjem; da mi svi vijećnici radimo besplatno i to je istina, u jednu ruku. Ne dobivamo nikakvu naknadu za naš rad. To je s jedne strane u redu, no ako gradski vijećnici volontiraju, zašto onda ne bi volontirale i političke stranke?
U kojem smislu to mislite?
– U tom smislu zato što, evo, Nezavisnih sad ima najviše. Njima odgovara da dobivaju čim više love zbog mandata, a gledajte, od 2013. godine, kad su oni došli na vlast, iz gradske se blagajne političkim strankama davalo 38.000 kuna godišnje kada je bilo 15 vijećnika. Broj vijećnika smanjen je s 15 na 13, a iz gradske se blagajne za rad političkih stranaka izdvaja preko 130.000 kuna. To je povećanje od skoro 4 puta u odnosu na 2013. Većina tog novca ode Nezavisnima.
PL: Smatrate, dakle, da je ova politička „spika“ s Nezavisnima prošla svoj vrhunac i da će se to vidjeti na lokalnim izborima?
– Gledajte, mi u SDP-u želimo da Đurđevac bude grad budućnosti, grad bez podjela i bez straha. U našem timu ima mjesta za sve vrijedne ljude, posebno za aktiviste i volontere koji interes grada imaju na prvom mjestu, kao jasno i prigradskih nasilja, koja su malo i zanemarivana. Đurđevcu treba zdravo društveno okruženje i demokracija koja se na kraju krajeva izgubila. Portali su nedavno prenijeli vijest da je sjednica Gradskog vijeća trajala 16 minuta, smijali su nam se tada…
Ako je to kritika vlasti, onda je to i kritika oporbe.
– To je stvarno bilo jedno od rijetkih vijeća na kojima nije bilo vijećnika SDP-a, ali sjednica je bila sazvana prijepodne, kad smo mi bili na svojim radnim mjestima. To dovoljno govori o tome kako je demokracija, politički razum i općenito sloboda govora u Đurđevcu pala na niske grade. No, kada smo mi prisutni na Gradskom vijeću, tada sjednice traju po sat i pol, pa čak i do dva sata. Mi se ne ustručavamo iznijeti prijedloge, nove ideje i, jasno, kritike. Dakle, raditi ono što je posao oporbe.
Ozbiljne su ove Vaše izjave da je demokracija i sloboda govora u Đurđevcu na niskim granama. To su kategorije koje su u Hrvatskoj, srećom, samorazumljive. Smatrate li stvarno da je u Đurđevcu došlo do situacije kada ne postoji sloboda govora i demokracije i gdje postoji strah? Meni to izgleda kao malo preozbiljna teza.
– Pa i je preozbiljno. Posebno neke stranke koje možda na državnoj razini koaliraju s gospodinom Lackovićem pa su se sad malo „ušutkale“, a s obzirom na to da u gradu ima dosta malo stranaka koje uopće funkcioniraju, SDP je jedina oporba. Zbog toga mi je s jedne strane drago, a s druge strane mi nije drago, jer mislim da bi za demokratičnost bilo dobro da je drugačije. Zbog toga pozivam sve političke stranke koje su sad uspavane da se aktiviraju na lokalnim izborima pa da probamo napraviti nekakvu zajedničku priču.
Dakle, ovo je poziv svim političkim opcijama za sveopću koaliciju?
Je, ali tu se misli od centra pa prema lijevo. Da budemo iskreni, Nezavisni su možda prije prodavali neku priču o liberalnoj politici ili su se čak predstavljali kao ljevičari. Ali vidimo da su sve dalje otišli čak još desnije nego što je HDZ.
Foto: Nikola Wolf
