Želimir Mešnjak dobro je poznato ime svim podravskim ljubiteljima najvažnije sporedne stvari na svijetu. Iako mu je tek 39 godina, ostavio je već veliki trag u nogometu, prvo kao igrač, a posljednjih godina i trener. Jedan je od rijetkih u našoj županiji s UEFA PRO licencom, a da mu karijera ide uzlaznom putanjom potvrđuje nam i nedavna informacija. Naime, popularni Meho novi je pomoćni trener Osijeka, kluba iz velike četvorke hrvatskog nogometa. U svoj stožer pozvao ga je Zoran Zekić s kojim je surađivao u Koprivnici i Mešnjak je početkom ovog tjedna odselio u slavonsku metropolu, gdje ga čekaju sjajni uvjeti u svakom pogledu.
Rekli bi zlobnici, kad već nije bio dobar matičnom klubu, neka znanje dijeli rivalu, što i nije daleko od istine. Mnogi su se nadali da će upravo Mešnjak zamijeniti Zekića na klupi Slavena, no Uprava se odlučila za Moniza, a svi dobro znamo kako je ta priča završila. Mešnjak se u međuvremenu kalio u Ždralovima, gdje je radio sjajne stvari s tamošnjim trećeligašem, a onda je uslijedio poziv Zekića, s kojim je ostao u vrlo dobrim odnosima. Zeka ga je zvao i u Albaniju, kada Mešnjak nije htio daleko od obitelji, no stvari su se sada poklopile i Osijek mu je nova destinacija. Za čitatelje Podravskog lista otvorio je dušu i rekao što misli o novom angažmanu, ali i odnosu matičnog kluba proteklih mjeseci.
PL: Nije tajna da ste u dobrim odnosima sa Zekićem, no nas zanima jeste li očekivali ovaj poziv?
Naš odnos nije samo profesionalni, već i prijateljski i imali smo neki dogovor da radimo zajedno. To se nije poklopilo u Albaniji, ali je sad u Osijeku, gdje ću mu biti pomoćni trener, sve isto kao i u Koprivnici. Idem možda malo duljim putem, korak po korak, ali ništa ne zaobilazim i sve ide kako treba ići. Zadnja tri kola ovog jesenskog dijela sezone odradit ću na klupi Osijeka, što znači da ću igrati i protiv Slavena u zadnjem kolu.
PL: Za razliku od Slavena, Osijek je, ipak, neka druga razina?
Osijek je klub velike četvorke koji se uvelike razlikuje od Slavena i ovoga gdje sam radio po navijačkoj masi, pritisku rezultata i pritisku osvajanja bodova. To je jedan veliki izazov, znamo kakvu povijest ima taj klub, bio je važan faktor i u bivšoj državi, dao je veliki broj reprezentativaca, talentirano je podneblje i sve je to veliki izazov.
PL: Najveći izazov u karijeri ili je veći bio dokazati se u matičnom klubu?
Može se to gledati s dvije strane. Profesionalno, kad bismo maknuli emocije, Osijek je veći izazov, a Slaven je bio veća emocija pa je samim time bilo teže.
PL: Čekaju vas novi grad, novi ljudi, novi stadion, postoji li strah?
Postoji pozitivna trema. Dosta toga mi se događalo u kratkom vremenu, a ja sam čovjek od krvi i mesa i nije lako neke stvari prelomiti, pogotovo one vezane uz privatni život. S te strane nije lako, ali ovo je posao kojem težim, to je ono s čim se bavim i ne sumnjam da će me ljudi u Osijeku dobro prihvatiti, jer cijeli život sam iskren i otvoren prema svima i takav ću ostati. Straha sigurno nema.
PL: Emotivan ste čovjek, podrška najbližih puno vam znači, što oni kažu?
Imam maksimalnu podršku obitelji. Svi su sretni zbog mene i od sinova već imam narudžbu za dresove, što znači da moj odlazak tamo neće biti jeftin, da se malo našalim. Ali kažem, nije ovo nikome problem, već veliko zadovoljstvo za sve nas. Svi najbliži bit će već na prvoj utakmici protiv Rijeke i vesele se tome, baš kao i novom stadionu, koji je sam po sebi veliki mamac.
PL: Godinama ste bili vojnik Slaven Belupa, to vrijeme sad je prošlo?
Iz sustava Slaven Belupa izašao sam već odlaskom u Ždralove. Sada sam u istoj ulozi kao i svi ostali treneri na tržištu, nemam nikakvu sigurnost povratka u Slaven, niti imam bilo kakvu obavezu prema tom klubu, osim moralne koju osjećam. Ta vrata su privremeno zatvorena i svatko ide svojim putem.
PL: Je li vam žao zbog svega? Smatrate li da su trebali imati više povjerenja u vas, pogotovo kada se zna da vas je naslijedio Moniz?
Lagao bih kad bih rekao da nisam očekivao šansu, bilo putem trenerske pozicije u prvoj momčadi, bilo putem neke druge odgovorne pozicije u klubu kroz koju bih se mogao maksimalno izraziti, jer prema tom klubu imam veliku emociju i energiju. Bio sam projekt kluba i prošao sve selekcije, od pionira, kadeta, juniora, igrao sam u Koprivnici, koja je tad bila druga momčad Slavena, bio sam dio Zekićevog stožera dvije godine, prije toga i Klafurićevog, osvojili smo 79 bodova, igrali polufinale kupa, Zekićev stožer bio je proglašen najboljim od kolega trenera u prošloj sezoni, ali sve to nije bilo dovoljno za nešto ozbiljnije, ne znam što sam više morao napraviti. Meni je savjest čista, dao sam sve od sebe da budem dio kluba, no nije se poklopilo.
PL: Zamjerate li išta ikome u klubu?
Nisam odgajan da zamjeram, ali da mi je žao i da mislim da su neke stvari trebale biti drugačije, to stoji apsolutno. Ponašanjem i zalaganjem bio sam 120 posto unutra više od pet godina. Slaven je moja emocija, još sam u vrijeme onih kvalifikacija kao navijač busom išao na utakmica i ne doživljavam taj klub kao posao, već ljubav i zato sam puno teže prihvatio sve ono što se događalo.
PL: Sad kad više niste u klubu, kako gledate na današnji Slaven i stanje u klubu?
Stanje u klubu ne bih komentirao jer nisam dovoljno unutra, ali gledao sam sve utakmice i mislim da je Slaven ekipa u tranziciji i velikim promjenama, koja je promijenila dva trenera i ogroman broj igrača. Ne poznajem ih dovoljno da bih komentirao njihovu kvalitetu, ali sigurno će trebati dosta vremena da Slaven dođe na razinu na koju želi i zaslužuje biti. Vrijeme će pokazati je li se dobro trgovalo, to pravilo općenito vrijedi za sve klubove, ali Slaven je bio i bit će stabilan faktor hrvatskog nogometa. Nema straha za ostanak u ligi, ali ne znam kakvi su ciljevi postavljeni i hoće li čelnici biti zadovoljni preživljavanjem u HNL-u. Pred Zekićev stožer, primjerice, bili su postavljeni prilično visoki ciljevi.
PL: S druge strane, kako vidite Osijek? Sigurno ste sa Zekićem pričali o nekim ciljevima?
Borba za Europu se podrazumijeva, baš kao i za trofej u kupu. Taj grad i klub ne zaslužuju ništa manje od toga i svi smo toga svjesni.
PL: Kakve su osobne ambicije i želje?
Jedina ambicija mi je slijediti zahtjeve Zekića, da svi radimo s istim ciljem i u istom smjeru. Ja sam mladi trener, još sam u fazi učenja i meni je ovo veliki korak naprijed. Apsolutno ne idem tamo s nekim sebičnim ili egoističnim idejama, već kao timski igrač koji je spreman podignuti svoju individualnu kvalitetu.
PL: Do prošlog vikenda aktivno igrali ste i za svoj Legrad u međužupanijskoj ligi, no i toj priči sad je došao kraj?
Tako je, igrački sam se oprostio od nogometa, ne samo zato što odlazim u Osijek, već je i tijelo reklo stop. No ne žalim za ničim u tom pogledu, veliki motiv je bio da završim karijeru uz jednu rečenicu „Iz grada na Dravi selim u grad na Dravi“.
KRATKA, ALI SLATKA AVANTURA U ŽDRALOVIMA
Kliknuli smo, ostaju velika prijateljstva i dobar rezultat
Nakon što ste otišli s klupe Slavena, uslijedio je poziv iz Ždralova, gdje ste odradili veliki posao i ostavljate taj klub u vrhu Supersport Druge NL. Možemo reći da je ta avantura bila kratka, ali slatka?
Pa da, tako nekako, iako u početku nije bilo lako. Štoviše, bilo je teško, bilo je problema u selekciji, ali kako je vrijeme odmicalo sredina mi je sve više godila i shvatio sam da me tamošnji ljudi sve više vole i cijene. Pokazalo se da je to bilo pravo rješenje, kliknuli smo i ostaju velika prijateljstva, ostaje dobar rezultat i svlačionica kakvu samo mogu poželjeti. Jedan dio mene žali za odlaskom, jer nismo posao napravili do kraja, ali tako je to u profesionalnom nogometu. Želim im svu sreću u nastavku sezone i budućnosti.
FOTO: Nikola Wolf
