piše: Stjepko Gambiroža
Mi novinari već polako postajemo dosadni samima sebi, a kako nećemo Vama čitateljima analizirajući stanje u domaćem gospodarstvu i poljoprivredi, turizmu i ostalim segmentima društvene djelatnosti. S punim pravom nam možete prigovoriti da je lako pametovati iz hladovine, a puno teže primiti motiku ili sjesti na traktor pa se i sami baciti na agrarnu proizvodnju. No, neki dan me prilično šokirao podatak da se danas u Hrvatskoj koristi manje od polovice poljoprivrednog zemljišta koje se obrađivalo prije nekoliko desetljeća. Tako se 1989. godine u Hrvatskoj obrađivalo 3,224 milijuna hektara, a u 2023. godini tek 1,486, što je jedva četrdesetak posto poljoprivrednog zemljišta koje se obrađivalo ne tako davno.
Podaci su prilično poražavajući i u ostalim segmentima, jer prepolovio se broj uzgojenih goveda i svinja, prinos mlijeka pao je za šezdesetak posto, a situacija je tim apsurdnija kada se zna da je država u tom razdoblju u poticaje i potpore za poljoprivrednu proizvodnju utrošila vjerojatno desetke milijardi eura. Da nema sustava poticaja i ono malo što je ostalo od poljoprivrede bi vjerojatno iščezlo, a kada se poljoprivredna zemljišta sve manje koriste za proizvodnju hrane, postaju sve više dom za jedan novi fenomen današnjice; solarne elektrane.
Osim na građevinskom zemljištu, solarne elektrane se u nas mogu graditi i na poljoprivrednom zemljištu, a dovoljno je otići na Internet stranice Ministarstva zaštite okoliša da bismo vidjeli da se praktički svakodnevno traži procjena utjecaja na okoliš za novu komercijalnu solarnu elektranu. Prema podacima HEP-a, na njihovu distribucijski mrežu je krajem veljače bilo priključeno više od 27 tisuća solarnih elektrana. Od toga je samo u 2024. godini na mrežu priključeno gotovo 11 tisuća novih elektrana od kojih je njih 1775 bilo komercijalnih odnosno u poduzetništvu.
No, unatoč tome procjena je da se danas u Hrvatskoj od solarnih panela proizvodi tek nekih dva posto ukupno proizvedene električne energije, a za pretpostaviti je da što će se više solarnih elektrana graditi i na poljoprivrednim zemljištima, to će biti i manje prostora za proizvodnju hrane. Činjenica je da tradicionalna poljoprivreda postaje sve rizičnija jer ne samo da je upitno gdje će proizvođači plasirati hranu koju uzgoje, već su ostavljeni na (ne)milost hirovitosti klime i klimatskim promjenama kojima svi svjedočimo. A pitanje svih pitanja je mogu li solarna tehnologija i poljoprivreda funkcionirati zajedno i ne isključivati jedno drugo.
Jedan njemački institut je prije nekoliko godina nedaleko od Bodenskog jezera proveo eksperiment čiji je cilj bio doći odgovora mogu li paralelno ići solari i uzgoj povrća, a rezultati su bili i više nego obećavajući. Ta tehnologija nazvana je „agrovoltaika“ i ovaj se koncept posljednjih godina sve više koristi širom svijeta, a funkcionira tako da se solarni paneli postavljaju na određenoj visini dok se ispod njih sade biljke. Ti paneli biljkama pružaju sjenku i štite ih od prevelike vrućine i isušivanja dok se višak vode od kondenzacije na panelima može koristiti za navodnjavanje usjeva koji se nalazi ispod.
Na taj se način isto zemljište može dvostruko iskoristiti, a hrana i energija proizvode se na istoj površini dok poljoprivrednici mogu ostvariti dodatne prihode ili prodajom električne energije ili ustupanjem zemljišta energetskim kompanijama. Naravno da je veliki problem taj što početna ulaganja mogu biti prilično visoka, a posljednjih godina i u Hrvatskoj su se počeli graditi prvi takvi agrosolari. Tko zna, možda se nešto takvo u budućnosti pokaže kao spas za našu poljoprivredu u kojoj smo samodostatni tek u nekoliko kultura.
