Ivan Kokot iz okolice Križevaca nije bio u najboljim odnosima s bivšom suprugom svoga bratića, a nesporazumi koji su kulminirali za života nastavili su se i za vrijeme – njezine smrti. Naime, spomenuta je bivša supruga umrla nedavno, te je pokopana na mjesnom groblju u Guščerovcu, na grobnom mjestu gdje su joj pokopani i bivši suprug te njihov sin, koji je tragično preminuo još prije trideset godina.
Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
Međutim, tu ne bi bilo ništa problematično da njezin bivši suprug, Ivanov bratić, svom rođaku nije izričito napomenuo da ne dozvoli da se njegova bivša supruga, zbog narušenih odnosa, nakon smrti pokopa – zajedno s njim.
– Moj je sestrić Stjepan sa Štefanijom bio u braku, da bi se nakon nekoliko godina razveo. Imali su sina kojem je tu dao napraviti grobno mjesto. Ja sam se za svoga Štefa brinuo kada je obolio, i sjećam se da mi je izričito rekao: „Ivane, nemoj slučajno dozvoliti da nju nutra zakopaju“ – govori nam Ivan, koji, kada je Štefanija preminula, nije stigao reagirati da udovolji želji svoga rođaka.
– Ja se ne bih uplitao da mi on to nije izričito rekao, no sada taj teret nosim na duši. Kaj bi mi sad rekel moj Štef? – očajan je Ivan, koji nam je ukratko ispričao detalje obiteljske drame.
– Ona se kasnije prezivala drukčije, budući da se preudala. A sada tu na križu kod grobnog mjesta ne piše ni jedno ni drugo prezime, već piše njeno djevojačko prezime. Napominjem da je to grobno mjesto obitelji mojeg sestrića, na koje se ona upisala bez mojeg znanja, i to pod prezimenom mojeg sestrića, s kojim nije bila u braku još od 1984. godine – pojašnjava Ivan, koji se sa Štefanijom za života sporio i sa vlasništvom nad nekim zemljištima.
Kontaktirali smo komunalno poduzeće Svetog Petra Orehovca, čiji nam je direktor Antun Petric rekao kako je, s pravne strane, situacija čista. Iako Štefanija ima živuću rodbinu u selu u kojem je i živjela, na kraju je pokopana na grobno mjesto svog prvog muža, na kojem je bila i upisana kao vlasnica.
– Ona je to grobno mjesto imala uredno prijavljeno na sebe. Kada je umrla, logično je da je pokopamo na grobno mjesto čija je bila korisnica – rekao nam je Petric, nadodavši kako je ostavinska rasprava tek u najavi da će se održati, na kojoj će, između ostalog, biti određeno kome će pripasti i spomenuto grobno mjesto.
– Jedan dio glasio je na gospodina Kokota, koji je tamo ukopao svog sestrića. No, grobno mjesto sina glasilo je na nju. U međuvremenu se gospodin Kokot samoinicijativno odjavio kao korisnik grobnog mjesta, nakon čega se ona uredno prijavila i za dio koji podrazumijeva i dio groba s bivšim suprugom– pojašnjava Petric, napomenuvši kako se, ako je zainteresiran za nasljedstvo grobnog mjesta, gospodin Kokot može javiti na ostavinsku raspravu i tamo to službeno zatražiti.
– Može zatražiti da to grobno mjesto preuzme na sebe, za što se mora uredno plaćati i grobarina. U tom slučaju može zatražiti ekshumaciju pokojnika za ukop na drugo mjesto, to je jedna od mogućnosti – zaključuje Petric, nadodavši kako u osobne obiteljske zavrzlame ne ulaze, te kako na papirima sve mora biti čisto, što je na kraju i slučaj s nesretnom pokojnicom s tri prezimena.
FOTO I VIDEO Nikola Wolf
