piše: Stjepko Gambiroža
I dok je ne tako davno odlazak na vjenčanje predstavljao veselje i zadovoljstvo, posljednjih godina taj dan, kojeg se obično i sjećaš u magli ako si pretjerao s osvježavajućim pićima, može dovesti do glavobolje druge vrste. Već više puta slušali smo rasprave o tome koliko je uputno izdvojiti za poklon mladencima, a dok je nekoć to bilo stotinu maraka pa stotinu eura, sada se čini kao da ni dvije stotine eurića nije dovoljno. Sva je sreća pa su se poženili svi moji prijatelji i rođaci koji su to planirali pa me valjda više nitko neće u skorije vrijeme zvati u svadbu. Štoviše, u ovim već nazovimo to „srednjim godinama“ koje će zaista biti srednje ako uspijem dogurati do osamdesetih, više slušamo o razvodima, a iako je to nešto što obično i nije povod za slavlje, bilo je i proslava povodom tog događaja koje nisu nimalo zaostajale za raskošnim svatovima. No, da se vratimo na ono što me uopće potaknulo na ovu opservaciju.
Proteklih dana na Internetu se tako pojavio članak o gostu koji nije došao na svadbu iako je bio pozvan, a svoj nedolazak zato što ga je viroza prikovala za krevet čak je i javio mladencima. Iako je čovjek mislio da je stvar time završena, ubrzo mu je stigao račun od 230 eura koliko su mladenci od njega tražili kao nadoknadu za troškove njegovog mjesta na svadbi. Sad, je li ovaj događaj jedna od onih izmišljenih internetskih priča ili se stvarno dogodila, zbilja ne znam, no moram priznati da za nešto slično još nisam čuo. No, pokazuje da se organizacija svadbe može pretvoriti u ozbiljnu investiciju za koju se treba podići kratkoročni nenamjenski kredit pa ga vratiti poklonima. I kako onda ne bi nastao problem kada se ne pojavi uzvanik čiji je stolac plaćen ili umjesto kuverti, mladenci dobiju sedam mikrovalnih pećnica, četiri sokovnika, devet setova porculanskog posuđa i šest nekakvih škrabotina koje je netko nazvao slike, a nije nemoguće da ih je pošarao sam davatelj poklona.
Problem je tim veći ako su se mladenci odlučili baciti na organizaciju vjenčanja u odnosu na koje svadba Grace Kelly i princa od Monaca djeluje kao prosječna vatrogasna zabava. Jer mora se pokazati da se ima pa se plaća svatovski bend koji sviranje obrada naplaćuje gotovo kao Rolling Stonesi stadionsku turneju, bacaju se pusti novci na agencije za uređivanje sala, na trenere plesa kako bi mladenci uvježbali koreografije kakvih se ne bi postidjeli ni Fred Astaire i Ginger Rogers i naručuju latice rijetkih orhideja s Madagaskara koja će dječica posipati pred mladence dok izlaze iz crkve. I kako onda očekivanja ne bi bila visoka pa kad prvi put mladence susretneš nakon svatova, shvatiš da te gledaju nekako ispod oka jer si im u kuvertu metnuo „samo“ 300 eura, a oni su očekivali da će biti barem dvije tisuće.
Da ne govorimo o kumstvu. Kumovi se ne biraju po principu je li ti netko najbolji prijatelj ili prijateljica, već se studiozno pročešljava šire društvo. I to na način da se proučava tko je dobrostojeći i tko bi mogao izdvojiti najviše za poklon, a minimum minimuma je tu plaćanje bračnog putovanja na Bali, Havaje ili neku treću egzotičnu destinaciju. Kumu tu također nije lako pa se znalo događati da su kumovi nakon svadbi završavali na ulicama i u pučkim kuhinjama jer su se preinvestirali i založili kuće kako bi mogli opravdati visoke apetite svoje friške kumčadi i kupili im jahtu kakvu ima Roman Abramovič. Sama ta organizacija jednih takvih svatova djeluje mi baš stresno i opasnije za kardiovaskularni sustav i želudac nego šest kutija cigareta i dvije boce žestice dnevno. A kada organizacija i prođe u najboljem redu, shvatiš da se nije pojavilo nekoliko uzvanika koji nisu najavili svoj nedolazak i provedeš ono što bi trebao biti najveseliji dan u životu s digitronom u rukama računajući kakav će to minus donijeti.
Na kraju možda uopće i nije nelogična ideja tom nevaljalcu koji se nije pojavio poslati račun. Iako bi možda još mudrije bilo uoči same svadbe poslati svim uzvanicima račun na kojem bi precizno bilo naznačeno koliko košta svaka stavka i da se uopće i ne pomišlja na dolazak ako se u kuverti ne nalazi određena količina eura. Lijepo da se specificira svaka stavka troška po stolcu i tome još nadoda koliko bi trebalo dodati pa da cijeli događaj završi u profitu i sve se to pošalje nekoliko tjedana ranije. Kako bismo na vrijeme mogli otkazati dolazak jer će nas baš tog dana uhvatiti u leđima ili nam se baš tog dana krmača prasi pa ne možemo doći.
FOTO ilustracija
