Šimšir je vrsta ukrasnog grma kojeg nalazimo u vrtovima, parkovima i na grobljima. Otporan je na niske temperature i sušu. Do pred kraj 19. stoljeća Podravci nisu znali za božićno drvce, nego su prostor kitili zelenilom, bršljanom, ali i šimširom. Bez šimšira nisu prošli ni pogrebni običaji. Prilikom bdijenja pokojnika čaša sa svetom vodom i grančicom šimšira stajala je na odru ispred nogu pokojnika, pišu Podravske širine.
Što se uzgoja tiče, voli lužnata i vapnenička tla, zimi se vrlo malo treba zalijevati. Kora se s korijena skida u jesen i proljeće, a list se bere tijekom cijele godine. Ljekovit je i koristi se za bolesti žučnih putova i žučnog mjehura, djeluje protiv boginja, kod zatvora te bolesne jetre i slezene, ali se niti slučajno ne smije uzimati samostalno jer je otrovan.
U enciklopediji Dušana Savkovića stoji da su svi dijelovi ove biljke otrovni za ljude, ali i životinje. Simptomi trovanja su povraćanje, bolovi u prsima, i krvavi proljev. Pored toga, ne smiju ga koristiti trudnice i dojilje. Razlog tomu je što u sebi sadrži alkaloide buksin, parabuksin i buksidin, a životinje koje ga brste vrlo brzo uginu.
FOTO Facebook
