Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
– „Kao prvo, praonica vagona nije zatvorena 2002., već 2007.“. Bila je to uvodna rečenica na početku našeg razgovora s nekadašnjem zaposlenikom praonice vagona zvane Dezinfekcija, koja je nalazi na području općine Legrad, a u blizini turističkog naselja i jezera Šoderice. Naš sugovornik, koji je zamolio za anonimnost kako ne bi imao neugodnosti, tvrdi da je radio u praonici vagona do 2007. i da su se do te godine redovito prali vagoni. U svim odgovorima na naše upite, bilo iz HŽ Infrastrukture ili HŽ Carga, navodi se da je 2002. bila zadnja godina rada praonice.
– Ovdje se radi o laži ili neznanju, možda zato što su oni koji vam odgovaraju na ta pitanja u to vrijeme još bili u osnovnoškolskim klupama ili su se vagoni tamo prali pet godina „na crno“. Drugih opcija nema – rekao je bivši zaposlenik praonice koji je jedno vrijeme radio i na rukovodećim poslovima.
Budući da potpisnik ovih redaka iz prve ruka zna da je naš sugovornik radio u praonici vagona, njegovo svjedočenje itekako nosi značaj u cijeloj priči.
No, mnogo je još pojedinosti o praonici koje javnost dosad nije znala. Naime, najzagađenije tlo nije ono koje se nalazi u prostoru omeđenom nasipom gdje se puštala voda kojom su se prali vagoni, već ono oko samog jezerca, pokraj kolosijeka pruge.
– Do modernizacije praone osamdesetih godina, mazut, ali i drugi opasni otpad, puštao se izravno iz cisterni na zemlju pokraj kolosijeka, bez ikakve vrste odvajanja. Radi se o kolosijeku na sjevernoj strani samog kompleksa. Dakle, tu gdje je vidljivo da mazut izlazi iz zemlje. Tu se nekad nalazio kolosijek, koji je sada zajedno s opasnim otpadom zatrpan zemljom. Otpad iz cisterni i vagona također se puštao oko postojećeg kolosijeka koji vodi prema gradilištu Jegeniš – objasnio je naš sugovornik što se događalo davnih godina na praonici Dezinfekcija.
Također, zagađivanje se nastavilo i nakon modernizacije praonice. Naime, krajem osamdesetih nabavljen je stroj separator, čija je svrha bila fizički odvojiti vodu od ostatka mazuta i drugog otpada. Mazut se tada odvozio i upotrebljavao kao gorivo, a voda se otpuštala u omeđeni komad zemlje.
– Naravno, radilo se takvoj tehnologiji koja nije bila sposobna odvojiti sav otpad od vode, tako da je dio završio i u samom jezercu – objasnio je bivši zaposlenik praonice.
Isto tako, otkrio je od kojih su se kemikalija u praonici prali vagoni i cisterne te odakle su sve vlakovi dolazili na Dezinfekciju.
– Važno je reći da su se ovdje prali vagoni i cisterne iz cijele Jugoslavije, dakle kompozicije iz nekadašnjih Jugoslavenskih željeznica. U svakoj cisterni ili vagonu, nakon što je ispražnjen teret koji se prevozio, ostalo je po nekoliko stotina litara tekućina ili materijala koji se prevozio i sve je to završilo ovdje. Prevozio se benzin, benzen, dizel, kerozin, stiren, cement, vapno, umjetna gnojiva, razni herbicidi, fungicidi, pesticidi, melasa… Također se prevozilo pirolitičko ulje. To je ona o čemu ste pisali, a zvali smo ga Zelenčec. To je totalni herbicid, a vjerojatno i pesticid u koji su se umakali šliperi za prugu kako bi se spriječilo da na njima nastane bilo kakav oblik života. Također, tu se prao i kemijski vlak, a radi se o kompoziciji koja je prskala tlo pokraj pruge i na nasipu kako bi se spriječio rast korova i raslinja – rekao je naš izvor te dodao da se kod pranja koristilo vrlo jako sredstvo zvano Zlatol.
Isto tako, kada je Dezinfekcija zatvorena, odmah se pokrenula priča oko njezine sanacije, a to mjesto označeno je kao jedno od najzagađenijih na području cijele Hrvatske. Sve je, naravno, ostalo samo na priči. Nitko nije želio preuzeti odgovornost na sebe, lokalni političari ponekad su dali kakvu izjavu novinarima koji su sporadično podsjetili na ovaj veliki ekološki problem, koji je sad ponovno aktualiziran povodom poplava.
No. još prilikom zatvaranja praonice, HŽ je napravio brojne analize tla i vode oko same lokacije.
– Tada su iskopani piezometri oko same praonice kako bi se provjerilo do koje razine je tlo onečišćeno. Imao sam uvid u rezultate tih analiza, u baš svima pokazalo se da je voda štetna za zdravlje i da se može koristiti jedino kao tehnološka voda. Čitamo da je voda na Šoderici ispravna. Voda koja je ovdje bila nije otišla u Šodericu nego se natrag povukla u Dravu – ispričao je bivši zaposlenik HŽ-a, koji bez nedoumica može reći da je tlo nekadašnje praonice vagona izrazito onečišćeno.
– Vidljivo je da sada voda nije prodrla u jezerce, već se radi o podrivu, a vjerojatno je sa sobom odnijela mnogo toga, no mogu reći da je Dezinfekcija svakako ekološka tempirana „bomba“ – ističe naš sugovornik.
Podsjetimo, Državni inspektorat naložio je sanaciju praonice vagona HŽ Infrastrukturi, u koju smo upitali koji će biti sljedeći potez te državne kompanije u vezi nalaza i naloga inspekcije, ali do zaključenja broja odgovor nismo dobili.
FOTO Nikola Wolf
