razgovarao: Matija Dolenec
Na nedavno održanim izborima za predsjednika SDP-a izabran je Siniša Hajdaš Dončić, koji je prošlog tjedna došao u Koprivnicu kako bi održao sastanak s članstvom te stranke, što je ujedno bio i početak predizbornih aktivnosti koje se tiču lokalnih izbora. Upravo je ta stranka sada i službeno predstavila Tomislava Golubića kao kandidata za župana. Predsjednik SDP-a ujedno je uvijek bio, nekad manje nekad više, ozbiljan premijerski kandidat. Upravo smo zato razgovarali o vječnim temama koje muče Podravce, ali i generalno o načelima njegovog programa.
PL: Krenimo odmah s temom s kojom mi u Koprivnici ili u Podravini, kad dolazi neko iz Zagreba, bio on na vlasti ili oporbi, uvijek počnemo i završimo, a to je brza cesta do Koprivnice, koja je u javnom prostoru zapravo već postala i banalna tema zbog tolikog ponavljanja, ali ne bi se smjela banalizirati, jer ta je tema izrazito važna za naš kraj, što se vidi i po brojkama. Oni gradovi na sjeveru Hrvatske koji su povezani s autocestom u zadnjih su desetak godina u mnogim parametrima prestigli Koprivnicu, ne samo možda zbog brze ceste, ali prometna je povezanost sigurno važan faktor. Kako Vi gledate na tu problematiku, koja je sada zapravo i fenomen? Radili smo jedan članak u Podravskom listu kako je prvo obećanje za brzu cestu bilo čak 2003. godine. Još je tada premijer Ivica Račan rekao da je prioritet državne politike napraviti brzu cestu od Vrbovca do Koprivnice.
– Generalno, sramotno. Ne samo Koprivnica zbog svoje gospodarske važnosti, već zapravo sve općine i gradovi u Podravini, trebali bi imati lakši pristup na transverzalu autocesta kako bi bili bolje povezani sa Zagrebom. Dobro ste primijetili da je obećanje bilo 2003. godine. No onda je nakon toga Ivo Sanader imao par neuspješnih otvaranja, a prvotno je taj projekt bi zamišljen čak i kao autocesta. No dovoljno bi bilo da je to dvotračna brza cesta koja se ne naplaćuje, to je ključno. Naglašavam, koja se ne naplaćuje. Mi smo u Vladi Zorana Milanovića od 2012. do 2015. ipak uspjeli završiti dio dionice, ako se sjećate, do Križevaca, to je činjenica. Žao mi je što nismo imali još jedan mandat. No sad, uz dva saborska zastupnika iz Koprivničko-križevačke županije, kolegu Golubića i kolegu Jakšića, koji je također gradonačelnik grada Koprivnice, mislim da će pritisak na vladu HDZ-a rasti i to mora biti jedan od prioriteta cestovne, ili da tako kažemo, prometne politike Republike Hrvatske. Koprivnica je izrazito važna i za hrvatsko gospodarstvo, izrazito je važna i po broju stanovništva koje gravitira prema Koprivnici. Ako se želite baviti jednom normalnom, regionalnom politikom, da sve ne „furate ili gurate“ u Zagreb, bitno je da gradići ili gradovi oko Zagreba zbog gospodarske snage privlače ljude i u gradove kao što je Koprivnica ili u općine koje su u blizini Koprivnice, jer to je zapravo jedina politika normalnog, regionalnog razvoja. To je način da se Hrvatska pokuša ravnomjerno razvijati. Svi znamo da sjeverozapadni dio Hrvatske ne živi od turizma, kao što živi neki dio Hrvatske. U svim tim nekim strategijama, što god one značile, a Hrvatska ih ima više od 500 pa se ne provode, zapravo se naglašava osnovno ekonomsko pravilo da se iz paradigme „sunce, pijesak i more“ moramo prebaciti na neku inovativnu, digitalnu transformaciju industrije. Jedino to može donijeti veći standard, bolje mirovine, bolje plaće itd. Zato je infrastruktura važna, bitna.
PL: No zašto onda ceste nisu napravljene i u Podravini?
– Ovdje se vidi kako država griješi u modelu upravljanja. Nemam apsolutno ništa protiv da se grade ceste, željeznice, dječji vrtići, ambulante i svi drugi infrastrukturni sadržaji u Slavoniji. No, tamo nemate dovoljno posla, nema dovoljno industrije. Prvo trebate riješiti infrastrukturu tamo gdje postoji industrija ili barem raditi paralelno. Tako volim spomenuti da se u nekim dijelovima Hrvatske na nesreću, zapravo, grade katedrale u pustinji. Znači, vi gradite hardver, a nema softvera. Ovdje postoje ljudi, znači postoje i biznisi, postoji industrija, a nemate osnovnu infrastrukturu.
PL: Druga tema uvijek aktualna u Koprivnici je Podravka. Ta je kompanija uvijek bila pod lupom politike od kad postoji Hrvatske, a naravno i prije, jer je ekonomija djelovala drugačije. Uvijek je politika imenovala čelnog čovjeka Podravke. Sada je to gospođa Martina Dalić. Nema nikakve dileme da je ona imenovana zato što je iz HDZ-a, ali istovremeno možemo reći da Podravka sad doživljava renesansu što se tiče nekakve konsolidacije poslovanja, vidi se da profitabilnost iz godine u godinu raste, da prihodi također rastu. Eto, došlo je i do velikog posla, možda najvećeg u povijesti Podravke, preuzimanja agrobiznisa Fortenove. Zbog čega je do toga došlo, to je duga priča, ali svakako je ovo velika stvar za Podravku. Kako Vi kao predsjednik SDP-a i socijaldemokrata gledate na to? Kako gledate na trenutno stanje u Podravki?
– Kao budući hrvatski premijer, apsolutno mi je prihvatljivo da je Podravka kupila najvrjednije resurse iz Fortenove. Jer zemlja, poljoprivredno zemljište i poljoprivredna proizvodnja trebaju ostati u nacionalnim rukama. Znači danas se cijela, da tako kažemo, ekonomska paradigma svodi na to tko kontrolira energiju i tko kontrolira hranu. Znači država, ako je pametna, to mora ostaviti u svojim rukama. Podravka je, reći ću, dobar amalgam mirovinskih fondova i udjela države. Mirovinski fondovi su, nevezano što su njima vlasnici strane banke, ipak hrvatski mirovinski fondovi i oni taj kapital ne mogu ulagati u Italiju i Austriju. Znači njega moraju ulagati u Hrvatsku. Tako da je to jedan dobar spoj, a jedino što mogu zamjeriti je politiku plaća prema radnicima Podravke. Mislim da socijalno odgovorna kompanija ne treba gledati isključivo na profitabilnost, osobito u 21. stoljeću. Treba gledati malo i na uključivost radnika i na veće plaće. Postoji generalni problem radnika u proizvodnji, kako u Podravki, tako i u nekim drugim poduzećima, gdje su plaće premale. Ali zaključno, da iskreno odgovorim na Vaše pitanje, ovo što se tiče kupovine poljoprivrednih zemljišta tvrtki koje su bile u sastavu Fortenove pozdravljam, a ono što ne pozdravljam je zapravo odnos prema radnicima što se tiče visine osobnog dohotka. Dakle, malo više dobiti neka ostane i ljudima koji ovdje rade, oni ovdje žive, oni plaćaju lokalni porez. Potrebno je biti malo više društveno i socijalno odgovoran prema lokalnoj zajednici.
PL: Ostanimo još malo na Podravki. Čelnik Podravke, također za vrijeme kad je SDP bio na vlasti, bio je Zvonimir Mršić. Podravka je u tom periodu od četiri godine također prošla jedno dosta ozbiljno restrukturiranje. Mislim da se govori o nekih 1500 radnih mjesta manje, ugasila se mesna industrija, ugasilo se pekarstvo, prodala se voda. U tom trenutku niste Vi bili predsjednik Uprave Podravke, ali bili ste dio vlasti. Neki kažu da je Zvonimir Mršić to mogao napraviti samo zato što je bio socijaldemokrat pa se njemu vjeruje da radi za dobrobit ljudi.
– Tako su i Tonya Blaira i Schrödera pod navodnicima napadali i da su određena restrukturiranja, koja su u to vrijeme vjerojatno bila nužna, mogli napraviti samo socijaldemokrati. Tako da je Vaša teza donekle točna. Je li baš trebalo ići na kompletnu prodaju ili gašenje proizvodnje teško mi je reći, stvarno nisam bio uključen u te procese. Ali mi se moramo sjetiti i vratiti na jednu činjenicu. Da je to bilo vrijeme kad je njemački ministar financija diktirao određene uvjete koji se tiču financijske konsolidacije europskih zemalja i da je on nametnuo nešto što se sad pokazalo potpuno pogrešno, a što smo mi kao mlada država koja je ušla u EU nažalost morali slušati, a to je politika štednje.
PL: Moramo se sada malo pozabaviti i lokalnom politikom. Koprivnica je uvijek bila grad gdje je SDP dobivao puno glasova. Ali i na razini županije SDP je prošao mnogo bolje, ali nikad nije imao župana. Kako gledate na to? To je možda, gledano s te perspektive broja glasova, vrlo čudno. Je li nedostajalo nekakve političke volje i smatrate li to kao neuspjeh stranke u prošlosti?
– Žao mi je što SDP ovdje nije imao župana, jer je u sjeverozapadnom djelu Hrvatske SDP uvijek bio jak. Ali i moj današnji dolazak u Koprivnicu je zapravo priprema stranke za lokalne i regionalne izbore. Vjerujem da će Županijski odbor u narednih nekoliko dana donijeti odluku o našem kandidatu za župana i to kandidatu koji izbore može dobiti. Mislim da će SDP po prvi puta u Koprivničko-križevačkoj županiji imati župana i gradonačelnika Koprivnice i zadržat ćemo ova tri načelnika koja imamo.
PL: No SDP je skoro uvijek imao kandidati za župana i onda su neki, onako u neformalnim razgovorima, govorili da nisu bili zadovoljni s aktivacijom stranke na županijskoj razini, u vezi potpore na izborima.
Stvorio se osjećaj da je to zbog mirne kohabitacije između Darka Korena i Mišela Jakšića, kao da nije bilo političke volje.
– Mišel i njegov tim ovog će puta „baciti rukavicu“ i dobro izazvati gospodina Korena.
PL: Piškornica je, možda više u prošlosti nego sada, također bila top tema u našem kraju. Gospodarenje otpadom jedna je od glavnih tema u EU. No, u Hrvatskoj sve to ide presporo. Pogledajmo Zagreb, tamo se tek govori o projektiranju, a kod nas se već nešto i gradi.
– Ja ću ovdje biti brutalno iskren. Počeo sam raditi u Krapinsko-zagorskoj županiji 2002. ili 2003. godine. Onda je Županijsko poglavarstvo raspravljalo o zajedničkom zbrinjavanju otpada Međimurske, Varaždinske, Krapinsko-zagorske i Koprivničko-križevačke županije. Znači da su ti planovi, koji su onda bili aktualni od spomenutog vremena pa sve do 2012., bili planovi koji su bili dostatni ili aktualni za to vrijeme, i tada se razgovaralo o tehnologiji koja je tada bila aktualna. Tehnologija koja je onda bila predviđena, iskreno Vam govorim, sada više ne vrijedi. Kako će županija, kako će država iz te priče izaći, ja sam jako skeptičan. Što tiče Zagreba i okolice, što bi Vi i ja zaključili? Što je najbolje rješenje? Pa spalionice. Nemojmo se skrivati. Ako u centru Beča u Kopenhagenu imate spalionicu kraj koje je dječje igralište, onda nemojmo biti, kako se to kaže, veći katolici od pape. To je moj odgovor i za Piškornicu.
PL: Spalionice su politički nepopularne, bile one dobre ili ne, politika ustukne kada se narod digne.
– Kako su pametne županije nekoć educirale vinare i sirare? Stavili su ih u autobus, i „furali“ u Sjevernu Italiju. Da ljudi vide. Da vide kak’ se dela. Tako su pametni gradovi i općine ljude pozvali na izlet pa su ih otpeljali u Beč ili u Kopenhagen i pokazali kako može funkcionirati spalionica u središtu grada.
Nisam ekspert, ali pokušavam razmišljati zdravom logikom i zdravim razumom.
PL: Neki dan vidio sam da ste rekli da će glavni ciljevi Vaše borbe biti za veće mirovine i borba protiv ekstra profita trgovaca, banaka… To zvuči kao dosta regulativna ekonomska politika. Zalažete li se za neke veće regulacije, porezna opterećenja? Ovo zvuči kao narativ populista koji govore o tome da ćemo novac onog koji ostvaruje ekstra profit dati nekom tko ga nema.
– Ne. Dakle, dubinski sam kenezijanac u ekonomskoj profilaciji, što znači da je meni jedan dio državnog intervencionizma pozitivan. Ako vidite da su poslovne banke iz države u zadnje dvije godine izvukle dvije milijarde eura dobiti s najmanjom stopom poreza na dividendu, znači dvije milijarde eura otišlo je iz hrvatskog „krvožilnog sustava“, ne treba ići sjekirom na njih, ali s većom stopom oporezivanja da. Oni su, jednostavno rečeno, iz hrvatskih građana i hrvatskih poduzeća izvukli novac. Onda, ako se odredi progresivna stopa poreza, Hrvatskoj bi ostala barem milijarda tog novca. Onda imate novaca za priuštivo stanovanje. To nije populizam. Populizam bi bio da sam rekao da ćemo zatvoriti banke i da ćemo ih nacionalizirati. To nikad nisam rekao i nikad neću reći. Ali da postoji društveno odgovorno poslovanje, to ću uvijek govoriti. Postoje agencije koje mi trebamo osloboditi u njihovom djelovanju. Treba ih osloboditi od političkog utjecaja. Mali i srednji poduzetnici su moji prijatelji. Oni žive od toga što rade i sami rade većinu posla. Multinacionalne korporacije, koje su grabežljive, koje dođu i iskoriste resurse, bila to voda ili zemlja u Hrvatskoj, i koje za 5 ili 10 godina otiđu, oni su, generalno gledano, moji ideološki neprijatelji. To je socijalna demokracija 21. stoljeća.
FOTO Nikola Wolf
