Jedna je od onih biljaka koje ljudi sade s najboljim namjerama, a kasnije požale više nego zbog ijednog korova. Na prvi pogled metvica djeluje potpuno bezazleno. Miriše svježe, lijepo izgleda, korisna je za čajeve, napitke i kuhanje. Često se prodaje kao praktična kućna i vrtna biljka, pa mnogi bez razmišljanja posade mali busen u gredicu s drugim biljkama. Upravo tu počinje problem koji većina početnika, ali i mnogi iskusni vrtlari, uopće ne očekuju.
Glavni razlog zašto je metvica toliko problematična leži u njezinu načinu rasta. Ona se ne širi samo nadzemno, već i podzemno, pomoću dugih rizoma koji putuju ispod površine zemlje. Ti podzemni izdanci mogu izbijati desecima centimetara dalje od matične biljke, često na mjestima gdje je nitko nije posadio. Tako se metvica iznenada pojavljuje među povrćem, u cvjetnim gredicama, uz rubove staza ili čak u travnjaku. Vrtlar često ni ne shvati odakle dolazi, jer se širenje događa ispod zemlje, nevidljivo dok ne bude prekasno.
Osim što se brzo širi, metvica je i vrlo konkurentna biljka. Njezin gust korijenov sustav uzima veliku količinu vode i hranjivih tvari iz tla. Slabije i sporije biljke u njezinoj blizini postupno zaostaju u rastu, žute ili potpuno nestaju. Ono što je počelo kao mala aromatična biljka može se pretvoriti u dominantnu masu zelenila koja doslovno istiskuje druge vrste. U mješovitim gredicama to može potpuno poremetiti planirani raspored i izgled vrta.
Još jedan problem je to što se metvicu vrlo teško trajno uklanja. Čak i kad se čini da je biljka iskopana, u tlu često ostanu sitni komadići korijena. Iz svakog takvog komadića može izrasti nova biljka, ponekad i na većoj udaljenosti. Zato se metvica često vraća iz godine u godinu, unatoč ponovljenom čupanju i kopanju. Mnogi vrtlari tek tada shvate da su zapravo unijeli trajnog “stanara” kojeg je gotovo nemoguće potpuno izbaciti.
Ironija je u tome što se metvica rijetko doživljava kao prijetnja jer ne izgleda kao klasičan korov. Nema bodlje, ne izgleda agresivno, a povezuje se s nečim korisnim i ugodnim. Upravo ta reputacija “dobre biljke” čini je jednim od najvećih skrivenih razarača vrtova. Ljudi je sade dobrovoljno, nesvjesni da su otvorili vrata biljci koja se ponaša poput osvajača teritorija.
Rješenje nije u potpunom odustajanju od metvice, nego u pametnom uzgoju. Najsigurnije ju je držati u teglama ili posudama, gdje se korijen ne može nekontrolirano širiti. Ako se ipak sadi u zemlju, preporučuje se fizička barijera u tlu koja ograničava širenje korijena. Na taj način moguće je uživati u njezinu mirisu i okusu, a da pritom ne preuzme cijeli vrt.
FOTO ilustracija
