piše: Stjepko Gambiroža
Oduvijek su me šokirali i razljutili prizori smeća bačenog u šumu ili negdje uz cestu. Jednostavno ne mogu shvatiti taj mentalni sklop čovjeka koji u McDonald’su uzme porciju za van pa kada popije Coca-Colu u onoj ogromnoj plastičnoj čaši i poždere Big Mac, otpatke samo izbaci kroz prozor automobila negdje uz cestu. Još je nevjerojatnije negdje u šumi vidjeti odbačenu staru veš mašinu. Za nešto takvo je ipak potreban nekakav trud, jer treba tu gromadu utrpati u prikolicu, skupiti još barem jednog, ako ne i dvojicu relativno snažnih kompanjona, dovesti se do šume i potom olupinu odbaciti.
Takvo ponašanje još je apsurdnije jer je odlaganje svih vrsta otpada danas potpuno besplatno u reciklažnim dvorištima komunalnih poduzeća. Pa ti isti krkani koji veš mašinu ili staru perilicu suđa, peć ili televizor odbace negdje u šumi, potpuno identičan napor utrošili bi da isto to odvezu u reciklažno dvorište. Nije to pitanje neke visoke ekologije, nego jednostavno kućnog odgoja i sve te budale koje bacaju smeće po šumama i gorama po mom skromnom sudu trebalo bi kazniti. Ne nužno novčano, već ih angažirati da sami saniraju poneko takvo ilegalno odlagalište otpada.
Kad smo se već dotakli tematike ekologije, u posljednje vrijeme kao da ona pada u neki drugi plan. Ima doduše svijet nekih prioritetnijih problema, a sve se više čini kao da opasno klizimo prema novom svjetskom ratu pa je ionako sve izglednije da ćemo sljedećim generacijama ostaviti tu našu kuglu u puno gorem stanju nego što smo je sami zatekli. Iz današnje perspektive gotovo pa idilično izgledaju vremena kada smo se bavili temama poput zamjene plastičnih slamki papirnatima i izbacivanjem plastičnih čaša iz prodaje. Ne i plastičnih vrećica koje sada plaćamo, a nekoć smo ih znali dobivati i besplatno u prodavaonicama. I dok smo mi u Europi izbacivali plastične čaše i slamke, krenuli se prebacivati na tzv. zelenu energiju koja se dobiva iz obnovljivih izvora energije, ostatak svijeta nastavio je po starom. Prema podacima organizacije „Greenpeace“, svjetska proizvodnja plastike se samo u razdoblju od 2000. do 2019. godine udvostručila, dosegnuvši 460 milijuna tona godišnje, dok je ugljen, kojeg mi danas još valjda koristimo samo za pripremu roštilja, i dalje sirovina koja zadovoljava gotovo trećinu svjetskih energetskih potreba. Svo to vrijeme dok se taj napredni i razvijeni zapad pomalo samodopadno hvastao uspjesima oko očuvanja prirode, smanjena emisija štetnih plinova i svega ostalog, ostatak svijeta sve je to povećavao kako bi pokušali dostići gospodarsku razinu zapada.
I ima u tome neke ironije, možda čak i poetske pravde, baš kao što je slučaj s ovim silnim migrantima sa svih strana svijeta koje se pokušavaju dokopati Europe. Jer ista ta Europa ili preciznije rečeno njezine nekadašnje kolonijalne sile stoljećima su pljačkale sve te zemlje i ljude koje su podjarmili i dobrim dijelom zahvaljujući njima stekli su svoja bogatstva i današnji status. Sva bogatstva svijeta tih je nekoliko država stoljećima otimalo od istoka do zapada i sjevera do juga, smatrajući da je to njihovo pravo jer su jednostavno jači, razvijeniji, organiziraniji, nadmoćniji.
No, kako sve u životu, bilo to dobro ili loše, kad – tad dolazi na naplatu, tako je i ta vjekovna otimačina počela dolaziti na naplatu. Dijelom u moru tih migranata i izbjeglica iz Afrike i Azije koji se vodenim ili kopnenim putem pokušavaju dokopati Europe. A dijelom u tome da su sve te nerazvijenije zemlje danas ono što smatramo zagađivačima prirode jer mnoge od njih tek danas prolaze kroz industrijske revolucije kroz koje je Europa prošla desetljećima pa i stoljećima unazad. I dok mi koji se smatramo dijelom tom razvijenog zapada uživamo u blagodatima papirnatih slamki i čaša, platnenih vrećica kojima ćemo spasiti svijet i dociramo ovima drugima, ostatak si jednostavno nešto takvo ne može priuštiti. I oni bi vjerojatno na razinu koju smo dostigli mi, a kada ljudi razmišljaju o tome hoće li imati što za jesti i kako će školovati djecu, tada vjerojatno nemaju vremena za teme poput ekologije i spašavanja svijeta. No, to im nikako ne bi smjelo biti opravdanje da rashodovane veš mašine bacaju po šumama.
FOTO ilustracija
