Na Dan planeta Zemlje, svjetski putnik i fotograf Koprivničanac Zoran Bijač punu dvoranu Kina Velebit upoznao je s fascinantnim Islandom. Kroz putopisno predavanje, jedan dokumentaristički i umjetnički pristup publici je približio posebnosti ovog izoliranog otoka, način života, kulturu i nevjerojatnu prirodu; od velikih ledenjaka i ledenjačkih jezera, brojnih rijeka i vodopada, rasjeda i tektonskih ploča iznad zemlje, termalnih izvora i gejzira, ugaslih i aktivnog vulkana, do interakcije s prekrasnim konjima, tuljanima i bezbrojnim pticama.
– Na Island sam planirao s obitelji otići još 2010. godine, ali tad je eruptirao vulkan Eyjafjallajökull koji je u dobrom dijelu Europe napravio kaos, šest mjeseci je zračni promet bio zatvoren i tada je to ostala nerealizirana želja. S vremenom je moja želja za Islandom sve više rasla, sve više sam ga proučavao i promatrao i prošle godine u ljeto došlo je do realizacije jednomjesečnog putovanja – istaknuo je Bijač. Na putovanje je planirao otići sam, detaljno ga je proučio godinama je to sve pripremao. Sa suprugom i kćeri bio je tamo pred nekoliko godina, ali agencijski.
– Meni to nije baš zanimljivo kad dođeš na lokaciju i odmah te potjeraju, meni ipak treba malo više vremena da proživim, doživim i nešto fotografiram i ovjekovječim- kazao je Bijač i objasnio da se za putovanje tijekom ljeta odlučio zato što je htio proći cijeli otok, a u veliku većinu Islanda može se otići samo tijekom ljeta kad su ceste otvorene. Dodao je da je oko Islanda takozvani ring road koji je otvoren tijekom cijele godine, a prema sredini otoka to su već kaldrme i teške ceste kojima se može proći samo specijalnim vozilima. Takvo jedno je i sam iznajmio; kamper s ležajevima kako bi imao potpunu slobodu da ne mora biti ograničen jurnjavom, da ne mora misliti o tome gdje će doći i prespavati već da spava na lokaciji i ode s lokacije kad poželi.
– Sve je bilo po planu do trenutka kad se pojavio moj prijatelj Duško Borojević i rekao „Čuj jel’ mogu i ja ići s tobom?”. Poznamo se 50 godina i kako da ja sad njemu velim „Gle, točno sam isplanirao sve gore, u kamperu su točno dva ležaja, na jednom ležim ja, na drugom mi je oprema, i za tebe nema mjesta”, no samo sam mu rekao: „OK, ideš i ti”. I tako smo nas dvojica krenuli zajedno. On je bio dva tjedna, a kasnije sam ostao sam – pojasnio je.
Na ovom putovanju, na koje je išao s gomilom opreme za fotografiranje sa zemlje i iz zraka, dogodile su se razne avanture; od stradavanja opreme, uživanja u ribljim i janjećim specijalitetima, fotografiranja tek eruptiranog vulkana, kupanja u Plavoj laguni, fotografiranja predivne prirode i životinjskog svijeta. Oduševilo ga je sve; od ptica puffina, tuljana, konja, mahovine i trave u svim nijansama zelene, preko vodopada, gejzira, crnih plaža, ledenjaka, bijelog i plavog leda, rijeka mliječnog izgleda, dramatičnih bazaltnih stupova, pa sve do gastrodelicija i činjenice da su im struja i grijanje praktički za badava te da nema poljoprivrede, osim one u plastenicima.
– Imaju oko tri milijuna turista godišnje i jako paze da im infrastruktura ne pukne. Mogli bi imati još turista, ali ne žele i svjesni su da moraju prvo napraviti infrastrukturu inače će otok prestati biti ovo što je. A, stvarno je nešto posebno što nema nigdje na svijetu. Prošao sam zbilja puno po svijetu, proputovao, vidio, doživio i osjetio, baš ono dubinski sve i svašta, a na Islandu je tolika diverzifikacija; od gejzira, toplih izvora, ledenjaka, beskonačne vode, pasivnih i aktivnih vulkana. Tko želi osjetiti nešto malo drugačije u životu, Island je čudo, ali treba biti dobro organiziran i imati na umu da je Island najskuplja zemlja na svijetu. Nisu temperamentni kao mi, ali jesu susretljivi, što god pitaš, trebaš, budu izašli u susret – objasnio je Bijač. Zaključio je Bijač svoje predavanje s jednom zanimljivošću.
– Na Islandu baš i nema drveća i poznata je kod njih izreka „Tko ima drvo, bogat je čovjek” – naglasio je.
FOTO Adela Zember
