Njih ne vidite i za njih ne čujete, jer o njima se nikad ne piše. Prvi dolaze na stadion, zadnji odlaze s njega i brinu se da se da nikome, prvenstveno igračima, ništa ne nedostaje. Oni su Slavenovi ljudi iz sjene, ekonomi Toni Kuzmić iz Torčeca i Slobodan Roksandić iz Koprivnice, odnosno Dean Gašparić iz Glogovca, vozač autobusa koji se više od desetljeća brine da igrači i stožer na vrijeme i sigurno stignu na zadano mjesto.
Koliko im je posao odgovoran najbolje smo se uvjerili na pripremama u Seefeldu, gdje su ekonomi dobar dio dana provodili u garderobi, točnije prostoriji u sklopu hotela koja im je služila kao spremište za garderobu. U njoj se nalazilo sve ono što igrači nosi na treninzima, utakmicama, ali i u slobodno vrijeme, a na Toniju i Rokiju je obaveza da sve to uvijek bude čisto, oprano i spremno za upotrebu. Kada znamo da su se treninzi održavali dvaput dnevno, tada je jasno da se i roba prala dvaput dnevno, a isto toliko i uredno slagala na stolove, za svakog igrača posebno. Toni je u ovom poslu tri godine, Roki, kako ga igrači i stožer zovu, nešto duže, a obojica su naglasila kako je posao vrlo odgovoran, neovisno što netko misli o tome.
– Uloga ekonoma u svakom je klubu vrlo odgovorna, a to vrijedi i za Slaven. Kao što vidite, brinemo o kompletnoj opremi koju vidite na igračima i stručnom stožeru, neovisno o tome radi li se o utakmici ili treningu. Svi moraju biti u istom, svako od njih ima svoju opremu, s time da ona za trening mora biti dupla, dok komplete dresova imamo odvojeno za prijateljske i službene utakmice. Sve to u svakom trenutku mora biti čisto, uredno i dostupno dečkima – priča nam Toni, uz dodatak da u Koprivnici, odnosno na Slavenovom stadionu svaki igrač ima svoj ormarić u kojemu ih sve čeka, baš kao što to vidimo i na TV-u u Ligi prvaka, dok kamera prije utakmice snima svlačionice.
– Sukladno obujmu posla, mi prvi dolazimo na stadion i zadnji s njega odlazimo. Dolazimo otprilike sat i pol do dva prije igrača da im sve pripremimo za trening, a kad on završi, tada svu robu opet pokupimo, stavljamo na pranje, pričekamo da svi obave svoje rituale, napuste stadion i tek onda možemo i mi. Možda taj posao nije toliko težak, ali uzima puno vremena i cjelodnevni je. Pogotovo sada za vrijeme priprema, kada se trenira dvaput dnevno – pojašnjava nam Toni, a Roki dodaje da posla nema samo s prvom ekipom, već i kompletnom školom nogometa, koja broji gotovo desetak kategorija. Sukladno tome, dodaje, na dan se potroši jako puno praška, a perilica rublja gotovo se i ne gasi. Međutim, naši sugovornici ovaj posao vole, naročito Toni koji je amaterski igrač i veliki zaljubljenik u nogomet.
– Zbog toga mi je sve puno lakše i ne mogu na ovoj poziciji vidjeti čovjeka koji ne voli nogomet ili klub. U jednu ruku meni je ovaj posao čast, jer kao nogometni zaljubljenik radim u nogometnom klubu, s njim sam prošao puno stadiona, vidio i naučio puno toga, ali i upoznao puno osoba iz svijeta nogometa, što inače ne bi bilo moguće – naglasio je. Toni je, zanimljivo, za vrijeme utakmica uz teren, sjedi na pomoćnoj klupi pa često, kada to zahtjeva situacija, nešto i dovikne prema sucu. Jednom prilikom, za vrijeme trenera Zekića, čak je dobio i žuti karton, što se ne viđa često kod ekonoma. To samo dokazuje koliko je ‘unutra’.
– Gledajte, mali smo klub, radimo i dišemo svi kao jedno. Živimo kao obitelj, atmosfera je dobra i ne radimo razlike jedan između drugog. Odnosi s igračima i trenerom na visokoj su razini, trzavica od kad sam ja u klubu nema niti će ih, nadam se, biti. Jasno je da postoje loši dani, uglavnom kada se izgube utakmice, ali sve je to za razumjeti u profesionalizmu. Ipak, za sve što radimo i koliko se trudimo, najveća nagrada su nam tri boda za vikend. U tim trenucima zaboravimo svu muku, jer kao što sam rekao, mali smo klub, a velika obitelj i tako to mora biti – zaključio je Toni.
Tu obiteljsku atmosferu unutar kluba naglasio nam je i vozač autobusa Dean Gašparić Gašo. Kako je pojasnio, s klubom živi već 15 godina, još od vremena trenera Elvisa Scorije. Ipak, aktivno je sa slavenašima od 2018. i od tada nema gostujuće utakmice koja je prošla bez njega.
– Za mene to nije posao, nego druženje i na usluzi sam ljudima iz kluba uvijek, a baš kao što je rekao Toni, funkcioniramo kao jedna obitelj. Mogu slobodno reći da s dečkima iz kluba ponekad provodim više vremena nego sa svojima doma, odnosno doma imam jednu obitelj, a ovo mi je druga – priča nam Gašo, koji u Čazmatransu radi punih 29 godina, a 18 aktivno vozi autobus. Osim prve, vozio je i mlađe uzraste iz Škole nogometa i kaže da svako putovanje ima svoje čari.
– Na pripremama puno toga vidiš i doživiš, naučiš možda nešto novog, ali mislim da su mi, ipak, draža jednodnevna putovanja s kojih se vraćamo s tri boda. Nema ljepšeg ni dražeg – istaknuo je. S obzirom na to da Gašo ima, kako se to popularno kaže, ‘puno utakmica u nogama’, odnosno da je dugo na ovoj poziciji i da je doživio brojne smjene trenera i promjene igrača, zamolili smo ga da nam malo usporedi vremena i izdvoji one s kojima mu je bio gušt raditi.
– Slušajte, svaki trener ima svoju filozofiju, ali za mene je definitivno trener Zekić bio broj jedan, jer on je najzaslužniji za dobru, obiteljsku atmosferu koju imamo i danas. Za njegova mandata svi smo bili kao braća. Bilo je poštovanja prema svakome i nikoga se nije uzdizalo, svi smo bili jednaki. Također, odlične odnose s nama imao je i trener Stipić, koji se brinuo da nam ništa ne nedostaje i smatrao nas je ravnopravnim članovima stožera, a taj put nastavio je sad i Radeljić, koji, također, ima prijateljske odnose sa svima nama. Svatko svakog poštuje, svatko svakoga cijeni i to je ulaznica za autobus. Odnosi jednostavno moraju biti na visokoj razini – naglasio je i dodao kako je sve bolje nego prije pet ili više godina.
– To nije upitno. Puno je sve bolje zadnjih godina. I ekonomi i ja prihvaćeni smo kao pravi članovi stručnog stožera, zajedno na pripremama ručamo, sjedimo za istim stolom, razgovaramo, smijemo se i družimo izvan nogometnih aktivnosti, a to je nekada bilo nezamislivo. Nadam se samo da ćemo tom uzlaznom putanjom i nastaviti i da će nas pritom pratiti i dobri rezultati – poručio je za kraj Gašo. To je, ujedno, i zajednička želja svih naših sugovornika, da Slaven potraje i uzima bodove, a oni će, kako su i sami poručili, dati sve od sebe da igračima i stožeru na tom putu olakšaju.
FOTO Vedran Tkalec
