piše: Stjepko Gambiroža
Pitanja koja mi se već duže vrijeme motaju glavom su trebaju li gradovi i općine davati božićnice umirovljenicima i treba li se javni novac rasipati na velebne božićne (adventske) sajmove te plaćati nastupe često ocvalih glazbenika za koje nismo ni znali jesu li živi ili su u međuvremenu umrli. Ovo drugo pitanje mi je prošlo kroz glavu kada sam čuo da jedan grad tu u okruženju za novogodišnji nastup dovodi glazbenika za kojeg sam mislio da je odavno u penziji. Istovremeno sam se zapitao kako se uopće netko sjeti angažirati takvoga, tko je taj koji uopće dođe na ideju za dovođenje jednog takvoga koji bi na tržištu ili na koncertu za koji se plaćaju ulaznice vjerojatno imao desetak posjetitelja.
Da nema općina i gradova koje javnim novcem plaćaju nastupe svih tih silnih izvođača, to naše otužno glazbeno tržište bilo bi vjerojatno još jadnije, a dobar dio tih ljudi morao bi potražiti neki drugi posao. Zapravo je već i prava tragedija što se događa da se nerijetko više plaćaju svatovski bendovi koji izvode obrade tuđih pjesama, od originalnih izvođača čije autorske pjesme ne bi mogle skupiti više od nekoliko desetaka ljudi u publici kada bi naplaćivali ulaznice. Dakako da tu nije problem u svatovskim bendovima koje obično čine vrsni vokalisti i instrumentalisti, nerijetko školovani glazbenici koji na taj način popunjavaju budžete svirajući muziku koju privatno možda i ne slušaju.
Vidimo tako da u Hrvatskoj i nema baš previše glazbenih izvođača sposobnih napuniti dvorane pa ni veće klubove. Manji klubovi i druga mjesta na kojima se izvodi živa muzika uglavnom se također oslanjaju na tzv. „cover bendove“ odnosno bendove koji sviraju obrade tuđih pjesama. I onda se vraćamo na početak i pitanje trebaju li gradovi i općine plaćati za građane besplatne nastupe izvođača za koje nitko nije spreman izdvojiti pet, deset ili nedajbože dvadeset eura za ulaznicu na plaćeni koncert? Kad bi recimo taj novac mogao dati penzionerima s malim primanjima.
No, je li zadaća gradova ili općina isplaćivati božićnica umirovljenicima iako ćemo se vjerojatno svi složiti da dobar dio njih ima mizerna, sramotna primanja? Ne bi trebala biti, no jedno istraživanje Eurostata objavljeno početkom godine možda i najbolje pokazuje zašto je nešto takvo potrebno i zbog čega se naše jedinice lokalne samouprave, ako mogu, odlučuju za tu vatrogasnu mjeru, premda nam je svima jasno da 20, 30 ili 50 eura neće puno pomoći onome s mjesečnom mirovinom od 300 eura. Početkom godine objavljeno je istraživanje o agregatnom (prosječnom) omjeru prihoda koji pokazuje koliko prosječna mirovina pokriva prethodni dohodak populacije, a taj pokazatelj uspoređuje medijan mirovinskog prihoda osoba u dobi od 65 do 74 godine s medijanom prihoda od rada osoba u dobi od 50 do 59 godina.
Tako je agregatni omjer zamjene dohotka u Europskoj uniji za 2023. godinu iznosio 58 posto, što bi značilo da osoba koja je u dobi od 50 do 59 godina zarađivala tisuću eura, u dobi od 65 do 74 godine primala je 580 eura mirovinskog prihoda. A po tim pokazateljima Hrvatska je bila posljednja ne samo u Europskoj uniji, već praktički u cijeloj Europi pošto su u obzir uzete i zemlje poput Norveške ili Švicarske, ali i Srbije, Albanije i Crne Gore. Taj je omjer u Hrvatskoj iznosio 35 posto, što bi značilo da osobe koje u Hrvatskoj odu u mirovinu mogu očekivati pad primanja od gotovo dvije trećine od vremena kada su bili na vrhuncu radnog staža.
Situacija je još gora kada se taj pokazatelj razvrsta po spolovima jer ispada po tome da žene u Hrvatskoj u mirovini imaju tek 32 posto od prihoda koje su imale između 50. i 59. godine. Ovaj porazan i zapravo tragičan podatak koji nas smješta na samo dno Europe zapravo najbolje pokazuje zašto se gradovi i općine u nas odlučuju na barem takvu pomoć. No, pitanje je koliko će tim ljudima uopće značiti tih nekoliko desetaka eura kada znamo da nas od sljedeće godine očekuje rast komunalnih naknada, doprinosa i sličnih davanja koja se navodno ne mogu izbjeći. Zapravo, možda bi se i mogla da posljednjih godina nemamo trend razbacivanja novca za koncerte, lampice i rasvjetu koji gutaju struju, adventske sajmove koje gotovo nitko ne posjećuje. No, što bi tada ljudi rekli i tko će biti prvi koji će se odlučiti na takav potez?
