Zagorski puran, Varaždinsko zelje, Slavonski kulen, Međimursko meso ‘z tiblice, Neretvanska mandarina, Slavonski med, Lička janjetina, Maslina Istra, Paška sol, Zagorski mlinci, Rudarska greblica, Bjelovarski kvargl, Dalmatinska panceta, Brački varenik, a od ožujka ove godine i Zagorski štrukli/štruklji te Zagorski med.
Ova je tema objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
Sve su to proizvodi, njih 35, koji su proteklih godina dobili zaštićenu europsku oznaku zemljopisnog podrijetla temeljem koje su upisani u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla. Time na području cijele Europske unije, u sastavu koje je 27 država, svojim nazivom promoviraju dio naše zemlje u kojem se proizvode, dok su potrošačima garancija da kupuju autentični proizvod, što na EU tržištu koje broji gotovo 500 milijuna stanovnika nikako nije zanemarivo. I zastupljeni su na taj način svi dijelovi Hrvatske osim područja Koprivničko-križevačke županije.
No da se odmah razumijemo, krivca za to možemo tražiti isključivo ‘doma’, jer da bi nešto dobilo europsku zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla, prethodno je netko mora i zatražiti. U pravilu su to lokalne Udruge proizvođača koje zahtjev za zaštitu nekog specifičnog jela ili prehrambenog proizvoda podnose Ministarstvu poljoprivrede. Postupak ponekad traje i po nekoliko godina, jer prije upisa u registar treba do u detalja opisati specifičnosti proizvoda te priložiti najrazličitije dokaze da je proizvod specifičan upravo za taj kraj. Nakon toga se zahtjev prosljeđuje Europskoj komisiji.
I treba biti brz jer se ne u jednom slučaju pokazalo kako je proizvod proglašen dijelom nekog kraja ne zato što ga doista nigdje drugdje nema, već zato što se toga netko drugi prije sjetio. Najbliži primjer nam je možda Bjelovarski kvargl odnosno sir koji mi u Podravini zovemo prgica, a kojeg su Bjelovarčani zaštitili prije dvije godine, temeljem zahtjeva istoimene bjelovarske Udruge proizvođača sira. Imamo mi, reći će neki, i Bregovsku pitu i u pravu su.
No taj je kolač i to isključivo zahvaljujući aktivnosti Udruge žena Bregi 2012. uvršten u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske koji vodi Ministarstvo kulture. I to je, naravno, veliki uspjeh, ali mi vjerujemo da bi se okusom svidio i strancima. Peteranec čuva od zaborava tradicionalno podravsko jelo mudline, a đurđevačko prigradsko naselje Sveta Ana ponosno je na svoju svetojansku zlevanku. Ako se na gore spomenutom popisu nalaze ogulinski kupus i varaždinsko zelje, tko kaže da i ono bregovsko tu ne bi moglo naći svoje mjesto?! Ili da varivo od repe s podravskih polja nije jedno od najzdravijih jela koje možemo pripremiti u jesenskim mjesecima?
Da dravski šaran pečen na rašljama nije odličan? Nitko. Bez zaštite su još i podravski čvarci i gorička kotlovina i još puno toga specifičnog za ovaj kraj. Samo treba s time upoznati i Europsku komisiju. Boje Podravine brani tek Ludbreški hren koji se nalazi među 18 proizvoda zaštićenih u Hrvatskoj, ali koji još čekaju da ih kao takve prizna i Europska unija.
FOTO Facebook
