Debitirao je za Hajduk u ljeto 2017. i to protiv Evertona, bio na probi u Bayernu, nosio dres Hoffenheima, igrao u američkom MLS-u, korejskoj K league 1, na Cipru, ali sada, u dresu slovenskog Celja, s 26 godina eksplodirao. Križevčanin Franko Kovačević, trenutno je, u aktualnoj sezoni, statistički najbolji strijelac na svijetu. U tri ligaška susreta dao je četiri gola, u kvalifikacijama za Europa ligu također tresao mrežu u četiri navrata pa još triput u kvalifikacijama za Konferencijsku. Nezaustavljivi Križevčanin s nama je podijelio svoju itekako zanimljivu i već poprilično bogatu nogometnu priču, ali čije se najbolje poglavlje, čini se, upravo piše…
PL: Slovenska liga Vam očito leži, imali ste uspješnu epizodu u Domžalama, ove sezone već ste zabili sedam golova u kvalifikacijama za Europsku i Konferencijsku ligu i najbolji ste strijelac Celja s 11 golova, mislite li da Vam naredna sezona može biti „prekretnica“ u karijeri?
– Da, nije mi trebala tolika prilagodba kad sam došao u Celje jer već sam upoznat s ligom. Igrao sam tu, dobro je sve krenulo, pratio sam slovensku ligu kada sad otišao van, dakle i nakon epizode u Domžalama, znao sam kakva je Celje momčad i kakav je Riera trener. To je dosta utjecalo na moj odabir u odnosu na sve ponude koje sam imao i mislim da sam s tim pogodio i mogu reći da baš iskreno uživam u svakoj utakmici.
PL: Trenutno ste najbolji strijelac na svijetu, doista nitko u aktualnoj sezoni nije zabio više golova od Vas, kako to komentirate?
– Da, to se sad tako izgovara, da sam najbolji na svijetu. Ne osvrćem se na to, cilj mi je svaku utakmicu donijeti momčadi ono što trebam, što se traži od mene, a to su golovi, to je moj posao. Ekipa je tu da mi stvori šanse, a ja sam tu da zabijem i pomognem nam pobijediti, dok svi radimo svoj posao mislim da ćemo imati dobrih rezultata.
PL: Brojke Vas posljednjih sezona baš i nisu mazile, mislite li da možete i dobrim nastupima u konferencijskoj ligi, ako je izborite, ostvariti dosad najveći transfer?
– Brojke su vrlo relativan pojam, do sada sam u većini klubova od kad sam krenuo iz Rudeša ili Hajduka igrao krilo. Kao mali sam igrao čistu špicu i tu sam zabijao dosta, kad sam prešao u Hajduk krenuo sam igrati na krilu, gdje je puno teže zabijati golove nego s pozicije čistog napadača. Sada sam na toj više centralnoj poziciji, koju sam igrao i kao mali i zato su brojke realno i bolje, ali kao što se kaže, kada igraš u boljoj ekipi, imaš više šansi, sve je puno lakše. O transferu ne razmišljam, tek sam sada potpisao novi ugovor s Celjem na tri godine. Sretan sam i zadovoljan ovdje. Imamo osjećaj da baš dosta napredujem pod ovim trenerom i da je klub jako dobar i ambiciozan te da ću ostvarivati što bolje rezultate.
PL: Dugo ste izbivali iz HNL-a, pratite li ligu, što mislite o njoj, je li se pojačala od kad Vas nema?
– Normalno da pratim HNL, to je moja liga, moja država. Od kad sam otišao svake godine pratim sve utakmice, naravno posebno Hajduk. Imam dosta pozitivno mišljenje o Hrvatskoj ligi, mislim da baš napreduje u dobrom smjeru.
PL: Navijač ste Hajduka, opet je malo nedostajalo do prolaza u Europi, kako Vam se čini novi trener Garcia?
– Pratim trenera Garciju, kao i sve trenere. Pratio sam njegov rad i u Istri, mislim da je odličan trener, da Hajduk ima dobru ideju i mislim da će i ove sezone biti dobri i konkurenti za naslov, što je i onako cilj tog kluba.
PL: Mislite li da Vas je Hajduk prerano prodao, da ste tamo mogli ostaviti veći trag?
– Ne mislim da su me prerano prodali. Smatram da i kad sam došao u Split nisam bio dovoljno spreman za Hajduk, bio sam baš mlad i neiskusan i mislim da nisam ostavio dovoljno dubok trag, ali opet, ostvario sam svoje snove, debitirao, zaigrao pred navijačima, Torcidom. Tako da je to za mene uspješna epizoda.
PL: Postoji li šansa za povratak u HNL?
– Nikad ne znaš, možda se vratim, možda nastavim ovim putem kojim sada idem. Smatram da bi sada kad sam puno iskusniji mogao dati puno više nego što sam dao prije, kao mladi igrač.
PL: Bliži nam se Svjetsko prvenstvo u Americi, igrali ste tamo, kakva je atmosfera, kako doživljavaju nogomet i što navijači koji će se uputiti tamo mogu očekivati?
– Pa evo, kad sam ja bio u MLS-u, u Americi, već su se tada pripremali za Svjetsko prvenstvo, to će sigurno biti spektakl. Igrao sam tamo, mogu iskreno reći da je to jedan od ljepših perioda u mom životu. MLS je dobra liga, ali i Amerika mi je ostala u dobrom sjećanju. Mislim da će Amerikanci, kao i u svemu što rade, napraviti jedan pravi spektakl. Da će stadioni biti dobro pripremljeni i puni. Oni su nacija koja isto voli sport. O tome mislim sve pozitivno te da će ovo biti jedno od Svjetskih prvenstva za pamćenje.
PL: Igrali ste i u Koreji, u Gangwonu s kojim ste bili drugi u sezoni 2024., kakva je razlika između korejskog, europskog i američkog nogometa? Gdje mislite da ste se najbolje uklopili, a gdje više ne bi htjeli?
– Velika je razlika između sva tri. Rekao bih da je korejski možda najteži jer su oni fizički najbolji, a teško ih je razumjeti zbog potpuno drugačijeg mindseta i razmišljanja na terenu. Europski je po meni najlogičniji, najmoderniji i najbolji naravno, dok je američki, u vrijeme kad sam ja bio, bio dosta slabiji fizički, ali i taktički od ova dva. Ja sam se osobno najbolje uklopio u europski, to ipak igram cijeli život, normalno da se tu najbolje snalazim, ali i u Koreji mi je bilo super, igraju dosta tehnički i svidjelo mi se i tamo.
PL: Kako ste se prilagodili na korejsku i američku kulturu, postoje li razlike i u trenažnom procesu?
– Što se tiče američke kulture, dosta su slični nama. Bilo mi je puno jednostavnije i uživao sam tamo. Što se tiče Koreje, oni su totalno drugačiji, ali kad se navikneš na to i prihvatiš neke stvari, neće ti biti loše. Kako sam igrao u više zemalja, uvijek se pokušavam prilagoditi drugim kultura i poštovati ih. Mislim da je to najvažnije, kada ti njih poštuje, oni će ti uvijek pomoći oko svega, tako da o tome mogu samo pozitivno govoriti. Što se tiče trenažnog procesa, Europa i Amerika su dosta slični, dok je u Koreji to više „vojni“, jači režim. Puno se više trenira, intenzivnije je. Sve igrače koje sam susretao u Europi, a prije su igrali u Koreji, imaju puno bolje radne navike, što je po meni dobra stvar.
PL: Pored svega, bili ste i na probi u Bayernu, kako je bilo raditi s Ancelottijem?
– To je bilo jedno predivno iskustvo, pogotovo kad si mlad i gledaš njih sve na televiziji, pa odjednom dobiješ priliku s njima svima trenirati. Pokušavao sam zapamtiti puno više, naučiti, pogledati kako oni to rade i kako sve funkcionira. Sigurno takvo iskustvo dobro dođe pa ga možeš primijeniti kasnije u karijeru. Na kraju krajeva, takve stvari pamtiš cijeli život.
PL: Koji Vam je suigrač najbolje „sjeo“ i kako je bilo trenirati pod Jappom Stamom u Cincinnatiju?
– Japp Stam je legenda, čovjek je stvarno prva liga. Mogu reći da mi je puno pomogao i izvan nogometnog terena. Naravno, nije mi bilo lako kao klincu samom u Americi, bio je tu uvijek uz mene. Puno je pričao sa mnom i o njemu isto mogu samo pozitivno govoriti. Stvarno je legenda. Od igrača, teško je izdvojiti. Kada dođeš u novi klub uvijek gledaš s kim bi se mogao najbolje povezati, od koga dobiti najbolje lopte, kako to najbolje iskoristiti. Svugdje se moraš prilagoditi, svugdje su drugi tipovi igrača. U svakom se klubu pronađe veza koja najbolje funkcionira i to pokušavaš iskoristiti na najbolji mogući način. Sad se u Celju dobro slažem s Kvesićem, on je bio u Njemačkoj kao i ja, imao je sličan put u Koreji. Mogu reći da s njim od prvog dana baš dobro funkcioniram, ne znam koliko mi je namjestio od tih 11 golova, ali mislim da skoro sve. To je isto jedna od bitnih stvari kad puno mijenjaš klubove. Naučiš se gledati kako iskoristiti snage svoji suigrača jer na kraju krajeva, nogomet je timski sport i samo kolektivno možeš doći do dobrog rezultata.
PL: Za kraj, s ponosom ističete Križevce kao grad gdje ste odrasli i počeli karijeru. Pratite li Radnik? U posljednjim godinama ekipa se dosta poboljšala…
– Cijelo sam djetinjstvo proveo u Križevcima. Volim taj grad, tamo mi žive roditelji i kad god imam vremena dođem, posjetim ih. Lagao bih kad bih rekao da pratim utakmice, čitao sam o rezultatima po raznim portalima i stranicama. Vidim da dečkima dobro ide, isto tako igraju i neki igrači s kojima sam ja igrao kao mlađi. Vidim da klub napreduje i da imaju ambicije za nešto više, što me posebno veseli.
Najbolji strijelci svijeta (19. kolovoza 10:00)
Franko Kovačević, Celje, 11
Troy Parrott, AZ Alkmaar, 11
Mikael Ishak, Lech Poznan, 9
Franculino, Midtjylland, 9
Aleksey Batrakov, Lokomotiva Moskva, 9
FOTO NK Celje
