Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
U Ulici Franje Tuđmana u Križevcima nedavno je okupljanjem građana i njihovih ljubimaca otvoren prvi park za pse, na to je potrošeno oko 20.000 tisuća eura. No na pse će se u prigorskoj metropoli ove godine još potrošiti iznos koji je deset puta veći od ovog, i to izravno iz gradskog proračuna. Naime, iz križevačke gradske blagajne se na napuštene pse godišnje potroši 200.000 eura. Križevci su teritorijalno veliki grad pa je mnogo napuštenih pasa. Stanje u Koprivnici je nešto bolje. No i ovdje se veliki novac potroši na zbrinjavanje napuštenih životinja. U proračunu Grada Koprivnice za 2023. godinu planiran je iznos od 79.620 eura za poslove skupljanja izgubljenih i napuštenih životinja, što uključuje hvatanje napuštenih pasa na način i po postupku propisanom Zakonom o zaštiti životinja i njihovo zbrinjavanje u Skloništu za zaštitu životinja. No novac koji je predviđen nije bio dovoljan te je do kraja listopada utrošeno 100.500, eura, a II. rebalansom proračuna za te je poslove planirano ukupno 120.000 eura do kraja 2023.godine.
Enormni troškovi
Dakle, samo naša dva grada su u 2023. godini potrošila 320.000 eura ili, da se prisjetimo dobrih starih kuna, 2,4 milijuna kuna na zbrinjavanje napuštenih životinja u azilima i za druge troškove vezane uz to. Kad bi usporedili pse i studente, ispada da grad Koprivnica za stipendije redovnih studenta po studentu na godinu potroši 960 eura, a na jednog psa u azilu 1500 eura. Situacija u gradu Križevcima još je gora. Ni općine nisu imune na ovaj problem. Jedan od načelnika javno je progovorio o toj problematici, a tu je potvrđena i naša teza.
– Trenutno tamo imamo 14 pasa, a jedan je preko tri godine. Ove godine smo do sad potrošili 17.260 eura na smještaj pasa u azilu. Sram me da više novaca trošimo za smještaj psa po danu, nego za dijete u vrtiću. Ali to je problem lošeg zakonodavnog okvira koji su nametnuli političari prije izbora, a na kraju su financijski neprovedivi na terenu. Primjerice, jedan pas u azilu može živjeti do 15 godina, a njegov godišnji trošak je 1500 eura, što znači da ćemo za njega i njegov smještaj u azilu platiti 22.500 eura – naveo je Ivan Sabolić, načelnik općina Legrad. Vjerujemo da situacija nije mnogo drukčija i u drugim gradovima i općinama u našem kraju, a kad bi zbrojili troškove svih jedinca lokalne samouprave na našem području, vjerojatno bi došli do cifre dobrano preko pol milijuna eura.
Dobre inicijative
Upravo su zato dobre inicijative grada Križevaca i općine Legrad kojima se nastoji smanjiti ogromne troškove koji nastaju kao posljedica ovog problema, koji je bez iznimke rezultat ljudskog nemara ili neznanja. Tako su Križevci, poslije Koprivnice, otvorili park za pse, a uz općinu Legrad tamo se može dobiti potpora za udomljavanje pasa iz azila.
– Rezultat je to inicijative građana, dakle kroz naša nastojanja da direktno komuniciramo s građanima. Jedna od većih potreba ili želja građana bila je imati osmišljen park za pse, prostor gdje bi građani mogli istrčavati svoje ljubimce – naglasio je tom prilikom gradonačelnik Mario Rajn te dodao kako je Grad Križevci podržao ovu inicijativu. S obzirom na to da se sukladno zakonskoj obvezi iz Proračuna Grada Križevaca iz godine u godinu izdvajaju rekordni iznosi za zbrinjavanje napuštenih pasa, gradonačelnik je uputio apel građanima da udome psa.
– Što se tiče općenite brige za pse, htio bih istaknuti da imamo zakonsku obvezu zbrinjavati napuštene pse u azilu i da za to izdvajamo sad već rekordne iznose od 200 tisuća eura, ali to nudi i značajnu mogućnost udomljavanja pasa. Apeliram na sve sugrađane da razmisle o udomljavanju psa, u azilu u ovom trenutku ima više od 100 napuštenih pasa – naveo je Rajn. Iz tog je razloga Grad Križevci pokrenuo inicijativu udomljavanja napuštenih pasa pod nazivom „Vau vau Križevci“ kojom se potiče građane na udomljavanje psa koji se nalazi u skloništu. Riječ je o cijepljenim, steriliziranim i čipiranim psima koji su očišćeni od nametnika i uz koje Grad Križevci pruža jednokratnu naknadu od 300 eura za lakšu prilagodbu. Također, i općina Legrad daje 200 eura za udomljavanje psa ili 300 za onog koji je više od tri godine u skloništu.
– Da se napravi računica samo da uspijemo udomiti pet pasa, mi smo godišnje na dobitku od 5500 do 6000 eura – naveo je Sabolić.
Zakon dopušta agresivniji pristup
Kako bi uštedjeli novac poreznih obveznika, jedinice lokalne samouprave morale bi biti nešto agresivnije u svojem pristupu, jer im to zakon omogućuje.
– Broj napuštenih životinja pada, ali ne dovoljno brzo. Razlog tome je nedovoljno ulaganje lokalnih zajednica u provedbu Zakona o zaštiti životinja i preventivnih mjera koje su propisane kao obvezne ili ih Zakon omogućuje. Jedna od njih je kontrola mikročipiranja pasa te su svi gradovi i općine koji su obišli sva kućanstva i provjerili jesu li svi psi označeni mikročipom uvidjeli konkretne rezultate i uštedu. To je i logično, jer svaki mikročipirani pas više nije briga lokalne zajednice, u skloništima završe upravo oni bez mikročipa. Ispunjenje te zakonske obveze nije lako, no mnogi su s čipiranjem krenuli odmah pri stupanju zakona na snagu 2017. godine te pronašli način da je izvrše. Neki su to napravili uz pomoć svojih komunalnih redara, neki uz pomoć veterinarskih i drugih službi, studenata i na druge načine te se svaki trud isplatio – naveo je Luka Oman iz Udruge „Prijatelji životinja“, gdje se intenzivno bave ovom problematikom.
Moguće je da se ovakav pristup ne sviđa pojedinim čelnicima lokalne samouprave jer može izazvati bunt među mještanima zbog nešto invazivnije provedbe ove metode. Pored toga, sada već mnoge lokalne zajednice ulažu financijska sredstva u kastraciju pasa i mačaka i to je vrlo efikasna mjera i zasigurno povoljnija od zbrinjavanja neželjenih i odbačenih štenaca. Sustavna edukacija je, kaže Oman, također plodonosna ako se radi ustrajno, što su prepoznale lokalne zajednice koje redovito dijele letke o zakonskim obvezama skrbnika pasa i mačaka uz opće uplatnice i na druge načine informiraju i upozoravaju svoje građane na njihove obaveze te pozivaju na udomljavanje umjesto kupnje životinja.
– Važno je osvijestiti da neodgovornost manjine plaća većina građana. Zato treba uvesti reda i vrlo opravdano sankcionirati one koji ne poštuju zakonske obveze. Skrbiti o psu ili mački nije obveza već izbor, ali uz taj izbor treba prihvatiti i odgovornost. Odluke koje donose lokalne zajednice mogu propisati jasne uvjete držanja životinja pa u nju uvrstiti i trajnu kastraciju kao način kontrole razmnožavanja uz evidentirane izuzetke, što su mnoge i učinile. Problem je što je u Hrvatskoj, što se tiče provedbe Zakona od strane lokalnih zajednica, veliki kontrast. Dok neke zaista rade na preventivnim mjerama i poštuju sve zakonske obveze, druge nisu niti svjesne što je sve zakonom propisano. Tako se dodatno opterećuju upravo oni koji se trude i koji su odgovorni pa broj napuštenih životinja pada manje nego što bi padao da svi jednako ulažu u rješavanje problema, prvenstveno uzroka – kazao je Luka Oman.
Ušteda se može postići i registracijom vlastitog skloništa od strane jedne ili više lokalnih zajednica. Time se izbjegava plaćanje obavljanje usluga profitnim organizacijama te se ulaže u vlastitu komunalnu infrastrukturu.
– Na državnoj razini najavljena je izmjena Kaznenog zakona, kojom će napuštanje životinja postati kazneno djelo i to će zasigurno pomoći, no nužna je i izmjena Zakona o zaštiti životinja kojom bi se uvele nove odredbe poput obavezne kastracije pasa i mačaka kao način kontrole razmnožavanja uz evidentirane izuzetke. Uvođenjem nakade za pse koja bi išla lokalnim zajednicama moglo bi se pomoći borbi protiv neodgovornog držanja pasa i mačaka – istaknuli su u udruzi Prijatelji životinja.
FOTO Arhiva
