razgovarao: Matija Dolenec
Podravsko more, jezero Šoderica, kroz vrijeme je prolazilo kroz razne faze razvoja s općenitog stanja. Od zlatnih 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća do krajnje zapuštenosti početkom dvijetisućitih pa do naknadne revitalizacije, sve do razorne poplave prošle godine. Iako su osnovni popravci i obnova odrađeni, potrebni su daljnji koraci kako bi se iskoristio pun potencijal ove lokacije. Šoderica teritorijalno spada pod općinu Legrad pa je upravo zato Ivan Sabolić, načelnik iste, pravo osoba za popričati o planovima daljnjeg razvitka Šoderice.
PL: Počnimo od poplave, točnije od štete koja je nastala zbog nje. Jeste li vi kao općina dobili najavljen novac za obnovu Šoderice, čiju je isplatu najavio sam premijer Andrej Plenković?
– Što se tiče poplave, nastala je zaista ogromna šteta u visini 2,2 milijuna eura, kolika je procjena, bilo to u vlasništvu HŽ infrastrukture, ŽUC-a ili općine Legrad. Općina Legrad svojim proračunom štetu ne može podnijeti. Imali smo velika obećanja Vlade i resornih Ministarstava, ali u naš proračun dosad nije došao niti jedan euro niti cent. Sad više nemamo niti nikakvu komunikaciju. Dio toga sanirali smo sami kako bi osigurali sigurnost posjetitelja i žitelja. Ako novac dođe, dobro, ako ne, sanirat ćemo postupno svojim sredstvima.
PL: Koji su prioriteti, što treba obnoviti?
– Prioriteti su bili uspostava vodoopskrbe i struje. Također, s ŽUC-om smo uspjeli uspostaviti komunikaciju djelomičnom sanacijom prometnice. Nakon toga pristupili smo vađenju smeća i trupaca. Za navoženje zemlje trebalo nam je 84 tisuće eura i bilo je potrebno mnogo više materijala nego što smo mislili, tako da to ne bi mogli realizirati bez pomoći partnera, susjednih općina i tvrtki koje su nas podržale. Ono što je otišlo u vodu, dakle zemlja i ostali materijali, nismo dirali, jer to je pod upravljanjem Hrvatskih voda. Za to bi trebali dobiti i eksploatacijsku dozvolu.
PL: Općina Legrad u Šodericu ulaže dosta svog novca. Sad su izdaci mnogo viši od onog što se dobiva od poreza, naknada i sličnih prihoda?
– To je točno. Treba nam 30 tisuća eura godišnje samo da bi pokosili javne površine od 22 hektara. Uz to, treba obrezati granje i odvesti smeće kako bi se zadovoljili osnovni uvjeti za bilo kakav turizam. Svake godine došljunčavamo dio plaža, a na to potrošimo od 10 do 15 tisuća eura. Tu je još i organizacija manifestacija i tu se potroši isti iznos. No, tu imamo podršku turističke zajednice županije i Središnje Podravine, tako da nam to ipak olakša financijske izdatke. No, kad se sve to zbroji, ulaganja su mnogo veća od dobitaka preko poreza na vikendice, komunalnih naknada, poreza na ugostiteljstvo i slično.
PL: Ne može vam se poreći trud oko toga što radite na Šoderici. No, novac koji trošite znači da imate viziju razvitka Šoderice, inače bi to bilo traćenje novca i truda?
– Naravno da imamo. Kad pogledate turizam, na Jadranu se on počeo razvijati u 60-im godinama prošlog stoljeća i tek zadnjih petnaestak godina imamo ozbiljne oblike turizma. Tako je i sa Šodericom, trebat će proći duži period da se to dovede na neku ozbiljnu razinu. No, već sada ima ozbiljnih koraka unaprijed. Ako pogledamo 2017. godinu, tada nismo imali ni jednu smještajnu jedinicu, a sada imamo šest kuća za odmor i kamp. To je ogromni napredak. S nula noćenja došli smo na 3500 noćenja na području općine.
PL: Ima li kakvih naznaka o većim privatnim investicijama vezanim uz ugostiteljstvo, posebice što se tiče nekadašnjih perjanica ugostiteljske ponude, a to su Tomislav i motel Plavi labud?
– Razgovaramo s vlasnicima, no i oni se stalno mijenjaju. Ipak, ima tu nekih sitnih pomaka. Nitko od njih ne odlučuje se za prodaju ili veću investiciju tako da za sad nema priče o nekom restoranu ili boljem kafiću. Trenutačno se možemo orijentirati na sezonu, ali ne i na neku cjelogodišnju turističku ponudu.
PL: Možemo se složiti da se na neki ozbiljniji iskorak ne može računati bez ozbiljnijeg ugostiteljskog objekta?
– Tu ste u pravu. Mi smo tek nedavno kod parcelizacija predvidjeli jednu parcelu upravo baš za ugostiteljsku namjenu. Uz sam objekt predviđeni su i sportski tereni kao i dječja igrališta. Upravo zato da nas nitko ne ucjenjuje i podiže cijene objekata koje ste spomenuli. Imat ćemo jednu parcelu spremnu za potencijalne investitore.
PL: Šoderica je nekad bila stvarno Podravsko more. Ovdje su se odmarale tisuće ljudi. Istina, tad se nije toliko išlo na more, no ipak, Šoderica je živjela punim plućima. Sjećam se kao dijete, govorili su tada stariji, „Danas su na Šoderici tri muzike“. Ljudi nisu znali kamo da idu od bogate ponude. Čini mi se da taj potencijal postoji i danas. No, isto tako, čini mi se da nam nedostaje nekakve sveobuhvatne turističke priče. U blizini je Drava, priroda, prometnice su dobre. To su idealni uvjeti za razvoj cikloturizma, da ne govorim o ribolovnom turizmu. No nedostaje inicijative s viših distanci, prvenstveno županije.
– Ima suradnje, ali dobro ste primijetili nema sadržaja kojeg bi ponudili, a potencijala u našem kraju itekako ima. To nije samo problem Legrada i Šoderice, već cijelog kraja, gdje itekako imamo što ponuditi. Nažalost, mi se nismo ujedinili ili nismo napravili posao do kraja. Kao mladi načelnik, vjerovao sam da ćemo sve to promijeniti preko noći, ali ne ide to baš tako, sporost birokracije i slične stvari te, kako sam spomenuo, nedostatak jedinstva sve to koči. Ipak, pomaka ima. Počeli smo s raftinzima na Dravi, a dio programa preselit ćemo i na Šodericu. Dobro je to što smo se povezali u Turističku zajednicu Središnja Podravina. Mi na Šoderici sad previše ovisimo o vremenu i to želimo promijeniti. Kad vam u ljeti dva dana pada kiša, turizma nema. Upravo zato se povezujemo i organiziramo posjete i po drugim općinama. Recimo, u galeriji Hlebine imamo dobru likovnu radionicu na Ješkovu u Goli. Ima i sve više dobrih restorana na području županije. Ono što je najveći nedostatak je da nemamo smještajni objekt gdje bi mogli smjestiti jednu grupu ljudi koji dođu autobusom.
PL: Htio bih da se osvrnete i na ribolovni turizam. Podravsko more pokraj Podravske Amazone, Drave. Neki bi rekli, spoj iz snova?
– Tu ste potpuno u pravu. Vidljiv je porast prodaje dnevnih ribolovnih karata kod naših ribolovnih društava. Također, vidljiv je i trend kupnje starih nekretnina na području općine upravo zato da bi ondje boravilo i išlo na ribolov. Mi smo prije nekoliko godina napravili cjelokupnu ponudu ruta što se tiče Koprivničko-križevačke, Međimurske i dvije mađarske županije. No, tu su agencije još trome i moramo pronaći način da i to poboljšamo.
PL: Veliki problem postoji i kod eksploatacije šljunka, točnije kod spore sanacije iskopanih područja koja se ne saniraju, već ostaju samo grabe s vodom. Većina tih područja i dalje je u zoni eksploatacije. Naravno da je ta industrija vrijedna, šljunka treba, stvaraju se nova radna mjesta, ali tu je potreban pomak kod sanacije tih polja, da se taj prostor svede na funkcionalnu razinu, a ne da imamo vječna polja eksploatacije?
– Ta su jezera nastala eksploatacijom šljunka, no da se u prošlosti nije vodilo dovoljno brige oko sanacija polja i da je tome trebalo pristupiti mnogo rigoroznije, to je istina. Nitko nije provjeravao je li nakon eksploatacije provedeno ono što je planirano, a i sami ste rekli da to nije provedeno. Također, imali smo slučajeva gdje se kopalo više nego je dozvoljeno pa se taj prostor zatrpavao raznim materijalima. No, imamo i neke dobre vijesti za vlasnike zemljišta na polju Jegeniša. Ta će se polja uskoro smanjivati na jugozapadnom djelu. Prema našem novom prostornom planu, tu će biti dozvoljeno građenje nekakvog robinzonskog ribičkog naselja i tu će biti dozvoljen ribolov. Što se tiče same eksploatacije šljunka, ta je industrija potrebna jer šljunak je potreban. Tu se stvara i prihod državi. No, stanovnici onih mjesta gdje se kopanje provodilo svjedočili su devastaciji njihovog okoliša, gustom kamionskom prometu, smanjenju kvalitete života. Bio sam jedan od začetnika inicijative prema saborskim zastupnicima da se poveća renta od eksploatacije šljunka, ona je sad povećana, a odmah je narasla i cijena materijala koji nam je potreban da saniramo te prometnice. Dakle, dobit ćemo nešto više novca kojim ćemo kupovati skuplji šljunak, to je jedan začarani krug. No, novac će dobiti županija pa i država, stoga se nadam de ćemo i tu osjetiti nešto povećano održavanje prometnice.
PL: Radovi na jednoj eksploataciji su nužni, a to su oni na produbljivanju i samim time odmuljivanju Šoderice, što bi sasvim sigurno povećalo turističke potencijale.
– Pa tu smo se našli u jednom velikom problemu. Zbog birokracije i propisa, mi nismo bili u mogućnosti proglasiti eksploatacijsko polje bliže od 300 metara od naselja, a upravo to bilo nam je potrebno. Pronašli smo neko rješenje i sada ćemo ga uklopiti novim prostornim planom. Tamo smo Šodericu stavili pod status istražnog polja, što je preduvjet za eksploataciju. Do same eksploatacije proći će još deset godina, ali ako sada krenemo, za deset godina bit ćemo bolji.
PL: Tu mora doći do dogovora i neke regulacije, ne može se očekivati da bager kopa šljunak i da se sto metara dalje netko kupa?
– To je točno, a i ne smije se kupati jer se radi o eksploatacijskom polju. No tu ćemo morati regulirati s investitorom da se po ljeti na onoj strani gdje je turizam ništa ne radi. To je zahtjevno, ali mislim da ćemo u suradnji s općinom Drnje to uspjeti.
FOTO arhiva
