Općinski sud u Varaždinu, stalna služba u Ivancu odbio je tužbeni zahtjev zatvorenika Kaznionice u Lepoglavi, 67-godišnjaka još 2011. godine pravomoćno osuđenog na 20 godina zatvora zbog ubojstva. On je od Republike Hrvatske tražio 10.000 eura naknade neimovinske štete zbog, kako je naveo, nečovječnih i ponižavajućih uvjeta izdržavanja kazne zatvora. Tužitelj je tvrdio da je tijekom boravka u kaznionici bio izložen prenapučenosti ćelija, nedostatku osobnog prostora ispod zakonskog standarda od 4 m² po zatvoreniku, lošim higijenskim uvjetima, problemima s grijanjem i toplom vodom te ograničenoj privatnosti. Posebno je isticao uvjete na odjelima 4B, 3B, 3D i 1E, gdje je, prema njegovim navodima, boravio u velikim zajedničkim sobama s većim brojem zatvorenika, uključujući i pušače, što je dodatno pogoršavalo uvjete boravka.
U tužbi je naveo da su takvi uvjeti uzrokovali duševne patnje, stres te pogoršanje zdravstvenog stanja, uz tvrdnje da zdravstvena skrb u kaznionici nije bila adekvatna i pravodobna. Kaznionica u Lepoglavi osporila je sve navode tužitelja, ističući da su smještajni, higijenski, prehrambeni i zdravstveni uvjeti bili u skladu s propisima te da su zatvorenicima bili osigurani grijanje, topla voda, higijenski pribor i redovito održavanje prostorija. Naglašeno je i da je čistoća u velikoj mjeri ovisila o samim zatvorenicima, kao i da su im bila dostupna brojna dodatna prava i sadržaji.
Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj u Kaznionici u Lepoglavi bio radno angažiran u razdoblju od 2012. do 2013. godine te da je za rad primao naknadu. Također mu je bilo omogućeno sudjelovanje u informatičkoj učionici, radno – terapijskim radionicama, knjižnici, sportskim aktivnostima te boravak na svježem zraku najmanje tri sata dnevno. Svjedoci su naveli i da su zatvorenici imali pristup TV boravcima, čitaonicama i drugim zajedničkim prostorima, uz mogućnost kretanja izvan spavaonica veći dio dana. Sud je utvrdio da je u pojedinim razdobljima doista postojala prenapučenost, odnosno da nije bio ispunjen zakonski standard od 4 m² po zatvoreniku. Međutim, ocijenjeno je da je takvo stanje bilo ublaženo tzv. kompenzacijskim mjerama, jer su zatvorenici veći dio dana mogli boraviti izvan spavaonica, koristiti zajedničke prostorije te sudjelovati u radu, edukacijama i slobodnim aktivnostima.
U obrazloženju presude sud se pozvao na standarde Europskog suda za ljudska prava, uključujući praksu u predmetu Muršić protiv Hrvatske, naglašavajući da se procjena uvjeta lišenja slobode ne temelji isključivo na površini spavaonice, nego na ukupnim uvjetima života u zatvoru i stvarnom vremenu provedenom u ćeliji. Sud je zaključio da, iako su postojala razdoblja smještaja u prenapučenim sobama, ti uvjeti u konkretnom slučaju nisu dosegnuli prag nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja iz članka 3. Europske konvencije o ljudskim pravima. Također je ocijenjeno da tužitelj nije dokazao trajne zdravstvene posljedice niti uzročno-posljedičnu vezu s uvjetima smještaja. Slijedom toga, tužbeni zahtjev za isplatu 10.000 eura u cijelosti je odbijen, a sud je utvrdio da su mu u kaznionici bile dostupne zdravstvena skrb, rad, edukacija i slobodno vrijeme u mjeri koja ublažava utvrđene nedostatke u pogledu prostornog standarda. Budući da je izgubio spor, tužitelju je naloženo plaćanje parničnih troškova u iznosu od 2.394,50 eura u korist tužene strane. Troškovi se odnose na odvjetničko zastupanje i procesne radnje tijekom postupka, a sud ih je dosudio primjenom važeće odvjetničke tarife, ocjenjujući ih nužnima za vođenje parnice.
FOTO ilustracija
