Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Branko Napan (77), umirovljenik iz Novigrada Podravskog ljetos je, tvrdi, spasio život ženi koja se utapala u moru. Iako se to dogodilo prije više mjeseci, Napan je odlučio tek sada progovoriti o tome jer se nada da bi mogao doći u kontakt sa ženom za koju zna samo da se zove Marija i da je iz Samobora.
– Išao sam prijatelju u Novigrad kraj Zadra, a jednog dana odlučio sam svratiti do obližnjeg Biograda. Kao da me nešto vuklo ondje, neka sudbina, a ispostavilo se da sam zaista ondje na kupanje otišao s razlogom –prisjetio se Napan, koji je u jednom trenutku primijetio ženu kako se utapa u moru.
Tihi vapaj u pomoć
– Činilo mi se na prvu da se praćaka kao dijete iako sam odmah shvatio da se radi o odrasloj ženskoj osobi. Bila je malo dalje od mene, prema otvorenom moru, a kada sam krenuo prema njoj, vidio sam da se nešto čudno događa. Jedva čujno je viknula u pomoć i nitko osim mene je nije uspio čuti iako je plaža bila puna kupača – kazao je Napan koji je brže od Marka Spitza doplivao do žene koja je već bila na rubu snaga.
– Kad sam došao do nje, već se okrenula i potrbuške je ležala s glavom u vodi. Već je izgubila snagu i kao da se predala. Pokušao sam je preokrenuti i osoviti, no nisam uspio jer glava joj je počela tonuti u vodu. Jedva sam joj nekako uspio glavu izvući iz vode i počela je pljuckati i iskašljavati vodu te sam je počeo vući prema obali. U blizini su se nalazili neki Česi ili Slovaci, muž i žena s malenim djetetom te sam povikao prema njima da mi dođu u pomoć – rekao je Napan i prisjetio se kako su ženu jedva uspjeli izvući van.
Izgubio kontakt
– Sjedila je u plićaku 15 ili 20 minuta i polako je dolazila k sebi. Nešto poslije sam razgovarao s njom, valjda 20 puta je ponovila hvala i da ju je uhvatila neka panika. Samo mi je rekla da se zove Marija i da je iz Samobora te da joj se muž zove Branko kao i ja i otišla je svojim putem. Nisam više kontaktirao s njom, a tek drugog dana mi se sve počelo odmotavati i nisam uspio reagirati u taj prvi trenutak jer mi je bilo bitno samo da je izvučem iz mora. Kako vrijeme ide, tako mi sve više kroz glavu prolazi misao da bih se volio susresti s njom i porazgovarati, no ne znam kako doći do nje – kazao je Novigradec koji se nada da bi Marija iz Samobora putem medija mogla čuti da je traži i kontaktirati ga.
-Mislim da je to bila neka sudbina što sam se tog dana u to vrijeme našao baš na toj plaži. Točno se sjećam i dana i vremena, bilo je to 7. srpnja u 11 sati, a jednostavno kao da me nešto tog dana vuklo u Biograd na tu plažu. Kad sam bio mlađi s obitelji sam u kamp kućici ljetovao ondje, vozio se po Vranskom jezeru i okolnim mjestima i puno bi mi značilo da se uspijem ponovno naći s gospođom Marijom – zaključio je Branko Napan.
FOTO Nikola Wolf
Tekst je napisan uz potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Javnog natječaja 1/23 za raspodjelu sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – profitnih pružatelja elektroničkih publikacija za 2023. godinu
