piše: Stjepko Gambiroža
Ne znam kako je s vama, ali jednostavno više već godinama ne mogu gledati one američke filmove o superjunacima. Nekoć smo imali jednog, dva, eventualno tri superjunaka, a sada svakih nekoliko mjeseci u kino dođe film u kojem ih je valjda 16. Superman se malo bori protiv Batmana pa su partneri pa su opet suparnici pa se pojavi netko treći i sredi ih obojicu. Na kraju jednog filma netko pobije te superjunake samo da bi se isti ti bezveznjaci u uskim kombinezonima pojavili u sljedećem nastavku kao da se ništa nije dogodilo. Uglavnom, ti filmovi su tako glupi i banalni da bi ih se moglo pratiti i da ti netko kirurški odstrani mozak. Posljednji pravi superjunak kojeg priznajem je jedan koji se nažalost nije pojavio niti u jednom filmu, a sjetit će ga se oni nešto stariji koji su još čitali stripove, preciznije rečeno Alana Forda.
Njegovo ime je Superhik, a bio je on nekoć obični čistač ulica po imenu Ezekijel Bluff kojem je glavni hobi bio skupljanje praznih boca. Jednog dana je on tako naišao na bačvu pokvarenog vina i kao svaki pravi pijanac koji se drži one „j…š svinju koja napoj bira“, on je to vino popio. No, bilo je to vino tako pokvareno i otrovno da ga nije ubilo, već je mutirao u nešto što će se pretvoriti u pravu parodiju superjunaka. Postao je on tako otporan na otrove i alkohol, razvio je užasan, gotovo smrtonosan zadah, što ga je navelo da bi mogao postati izvrnuti superheroj ili bolje rečeno antiheroj. Počeo je on tako krasti od siromašnih kako bi davao bogatima, a sve više imam dojam da je Superhik uzor našim vlastodršcima.
Jer kako drukčije nego kao „superhikovsku“ uopće opisati ideju koja je zapravo već i došla u uznapredovalu fazu realizacije, a naziva se program priuštivog stanovanja. Kroz taj program država vlasnicima praznih nekretnina jamči najam njihovih kuća i stanova po cijenama za koje je upitno bi li ih uopće mogli osigurati na tržištu. Ključno je da je stambena jedinica odnosno stan ili kuća prazna najmanje dvije godine i tada se može sklopiti ugovor s državom dug između tri i deset godina. I država će tako vlasnicima tih nekretnina platiti najam skupo, samo da bi potom iste te nekretnine budućim korisnicima odnosno podstanarima iznajmljivala bitno jeftinije.
Teško je uopće zamisliti da postoji nešto više na tragu „superhik politike“ od ovog plana koji bi se mogao opisati „unajmi skupo da bi iznajmio jeftino“ što zvuči kao jedan od slogana Grunfa, drugog poznatog lika iz Alana Forda. Vrhunac je to potpunog ludila i kaosa nastalog uvođenjem poreza na nekretnine. U nekom idealnom svijetu zamišljalo se da bi se tim porezom moglo po džepu lupiti „budžovane“ koji su višak gotovog novca skrenuli u nekretnine pa imaju tko zna koliko stanova ili apartmana koje iznajmljuju pa fino zarađuju. No, vidimo sada da će isti ti umjesto da plate porez, stanove jednostavno dati u najam istoj toj državi i opet fino zaraditi.
Već odavno smo u praksi naučili da kada se država odluči miješati u određeno tržište, to izazove dodatni kaos. Taj potpuni kaos začinjen je nedavnim primjerom u kojem je Porezna uprava slala rješenja o porezu na nekretnine i onim ljudima koji su iste te nekretnine dali u najam. I nakon što su platili porez na dohodak, došli su im računi po kojima bi za jednu te istu stvar trebali platiti i porez na nekretnine. A da situacija bude apsurdnija, pokazalo se da bi im bilo isplativije da su te nekretnine iznajmljivali „na crno“ i platili porez na nekretnine umjesto da su svakog mjeseca plaćali porez na dohodak, pošto je taj iznos bio bitno manji.
Kad gledamo oglase o prodaji nekretnina vidimo da kvadrat novogradnje u Koprivnici ili Bjelovaru već nerijetko prelazi 3.000 eura. Ispada tako da jedan stan od 60 kvadrata treba platiti 180 tisuća eura, a kada se tome još doda opremanje tog prostora, dolazimo do 200 tisuća eura. Ako je prosječna mjesečna neto plaća u Koprivničko–križevačkoj županiji oko 1.367 eura, tada ispada da samo za jedan kvadrat novogradnje treba raditi nešto više od dva mjeseca. Ako uspijete preživjeti bez da išta jedete, pijete i trošite uopće, tih 180 tisuća eura uspjet ćete uštedjeti za otprilike 11 godina. Eto ideje državi, da organizira nešto što bi se moglo nazvati „Igre gladi“ pa onaj koji najduže izdrži bez da troši išta na iće i piće, dobije stan na elitnoj lokaciji.
FOTO ilustracija
