Pajasen je jedno od najproblematičnijih invazivnih stabala u Hrvatskoj. Iako na prvi pogled izgleda poput sasvim običnog ukrasnog stabla, iznimno se brzo širi, potiskuje druge biljne vrste i može uzrokovati štetu na građevinama. Posebno je problematičan kada nikne uz kuće, potporne zidove, ograde ili popločene površine, gdje njegovo korijenje može prodrijeti u postojeće pukotine i dodatno ih proširiti.
Riječ je o vrsti poznatoj pod znanstvenim nazivom Ailanthus altissima, koja potječe iz istočne Azije. U Europu je unesena kao ukrasno stablo, ali se s vremenom pokazalo da njezino širenje može predstavljati ozbiljan problem. Danas je prisutna u različitim dijelovima Hrvatske, osobito na zapuštenim zemljištima, uz prometnice, željezničke pruge, rubove naselja i na drugim površinama koje se rijetko održavaju. Jedan od razloga zbog kojih se pajasen tako uspješno širi njegova je sposobnost brzog rasta i stvaranja brojnih novih izbojaka iz korijena. Osim toga, odrasla stabla proizvode velike količine krilatih sjemenki koje vjetar može raznositi na nove površine. Biljka dobro podnosi sušu, onečišćenje i nepovoljne uvjete, pa može uspijevati i ondje gdje se druge vrste teško održavaju.
Problem nastaje kada se pajasen razvije neposredno uz građevine. Njegovo snažno korijenje može iskoristiti već postojeća oštećenja u zidovima, temeljima, asfaltu i popločanim površinama te njihovim daljnjim rastom povećati štetu. Ipak, važno je naglasiti da nije dokazano kako pajasen redovito probija neoštećene i pravilno izvedene betonske temelje. Rizik ovisi o veličini stabla, njegovoj udaljenosti od objekta, stanju građevine i drugim okolnostima. Pajasen se može prepoznati po velikim, perasto sastavljenim listovima koji imaju brojne manje liske. Kada se listovi protrljaju, često ispuštaju neugodan miris. Odrasla stabla mogu narasti više od 20 metara, a karakteristične su i nakupine krilatih plodova koji tijekom dozrijevanja mogu poprimiti crvenkastu ili smeđu boju. Ipak, samo na temelju jednog obilježja nije uvijek moguće pouzdano razlikovati pajasen od drugih stabala sličnog izgleda.
Poseban problem predstavlja njegovo uklanjanje. Jednostavno rezanje debla često nije dovoljno jer biljka može reagirati stvaranjem velikog broja novih izbojaka iz korijenskog sustava. Zbog toga se nekontroliranom sječom problem ponekad može dodatno pogoršati. Kod većih stabala, osobito onih koja rastu neposredno uz kuće ili druge građevine, preporučljivo je zatražiti savjet stručnjaka za uklanjanje invazivnih biljaka. Pajasen nije opasan samo za građevine. Njegovo širenje ugrožava i bioraznolikost jer može stvarati guste sastojine koje ograničavaju rast domaćih biljnih vrsta. Osim brzim rastom i zasjenjivanjem, konkurira drugim biljkama i otpuštanjem određenih kemijskih spojeva koji mogu nepovoljno utjecati na njihovo klijanje i razvoj. Zbog tih je svojstava pajasen uvršten na popis invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Europskoj uniji. Njegovo namjerno unošenje, uzgoj, razmnožavanje, prijevoz i puštanje u prirodu podliježu zakonskim zabranama, uz propisane iznimke.
Vlasnici okućnica koji primijete nepoznato stablo uz temelje, zidove ili ograde ne trebaju odmah zaključiti da je riječ o pajasenu, ali bi trebali provjeriti o kojoj se vrsti radi. Ako se potvrdi da je riječ o pajasenu, važno je spriječiti njegovo daljnje širenje i odabrati odgovarajući način uklanjanja. Posebno treba izbjegavati samoinicijativno korištenje herbicida izvan uvjeta njihove odobrene primjene, kao i zahvate koji bi mogli oštetiti instalacije ili stabilnost građevine. Posebno je važno da se uklanjanje provodi planski i da se površina nakon zahvata redovito nadzire. Pajasen se može ponovno pojaviti iz preostalih dijelova korijena, pa jedan zahvat često nije dovoljan za trajno rješavanje problema. Upravo zbog toga stručnjaci upozoravaju da je sprječavanje njegova širenja jednostavnije od uklanjanja već razvijenih sastojina.
FOTO ilustracija
