Marta Dugalija, mlada plesačica iz Kalinovca, već godinama oduševljava publiku i suce svojim nastupima na plesnim natjecanjima diljem Hrvatske. Članica je Plesnog kluba Ritam Đurđevac, gdje trenira pod vodstvom iskusnih trenerica i upisuje odlične rezultate, osobito u latinsko-američkim plesovima. Marta je primjer kako se uz predanost, ljubav prema plesu i podršku obitelji mogu ostvariti veliki uspjesi, čak i u tako mladim godinama. U razgovoru s njom otkrivamo što ju motivira, kako izgleda njezin svakodnevni život i što za nju znači ples.
PL: Marta, možeš li nam ispričati kako je zapravo započela tvoja ljubav prema plesu? Sjećaš li se svog prvog susreta sa sportskim plesom?
Ljubav prema plesu počela je od malih nogu, od kada znam za sebe volim glazbu i ples. Prvi puta sa sportskim plesom sam se susrela prije četiri godine na ljetnom plesnom tečaju. Taj tečaj mi je bio odskočna daska u svijet standardnih i latinsko-američkih plesova.
PL: Kako se osjećaš dok plešeš? Što ti prolazi kroz glavu kad si na podiju?
Kad plešem osjećam se fenomenalno, ispunjeno, poletno. Zaboravim na sve brige i probleme. U tom trenutku postoji samo pokret, ritam i osjećaj kao da letim. Ples me opušta i čini sretnom.
PL: Što te je najviše privuklo Plesnom klubu Ritam i kako si se zapravo odlučila pridružiti toj ekipi?
Nakon ljetnog plesnog tečaja sam se upisala u plesni klub Ritam. Privukla me želja da naučim plesati i izraziti se kroz pokrete. U plesnom klubu sam pronašla mjesto gdje mogu razvijati svoj talent i kreativnost te upoznati prijatelje s istim interesima.
PL: Kako je biti predstavnica nove generacije plesačica iz Đurđevca? Osjećaš li možda i neku odgovornost?
Osjećam se ponosno i zahvalno što mogu predstavljati novu generaciju plesačica. To za mene nije samo velika čast, nego i velika odgovornost. Želim biti inspiracija drugima, pokazati da se rad, upornost i ljubav prema plesu uvijek isplate.
PL: Imaš li neki uspjeh koji ti je posebno drag i zašto ti baš taj najviše znači?
Najdraži uspjeh mi je osvojeno prvo mjesto na KUP-u Hrvatske u latinsko američkim plesovima u Splitu. Osvojiti KUP za mene znači puno više od same nagrade. To je dokaz da se sav moj trud, rad i upornost isplate.
PL: Možeš li nam opisati trenutak kad si osvojila KUP Hrvatske?
Kada sam osvojila KUP osjećala sam se neopisivo ponosno i sretno. Srce mi je bilo ispunjeno. U glavi su mi se vrtjele slike treninga, svaki žulj, svaki trenutak kada sam htjela odustati, a nisam. Bila sam ponosna na sebe, ali i zahvalna svima koji su me podržavali.
PL: Po čemu se razlikuju natjecanja u standardnim i latinsko-američkim plesovima? Postoji li neki stil koji ti je draži?
Razlika je u stilu plesa, držanju tijela, kretanju i energiji te plesnoj opremi i glazbi. Standardni plesovi su elegantni, dok latinsko-američki plesovi su dinamični. Draži su mi latinsko-američki plesovi jer su energičniji i brži.
PL: Kako izgledaju tvoje pripreme za velika natjecanja poput državnih prvenstava? Imaš li neki poseban ritual ili rutinu?
Pripreme su uvijek pojačane, pohađam više individualnih satova gdje sa trenerima vježbam koreografije. Fokus je na tehnici, preciznosti pokreta i izražajnosti. Radi se na snazi, izdržljivosti i fleksibilnosti. Priprema za veliko natjecanje nije samo ples, to je kombinacija rada, discipline, psihičke snage, timskog rada i velike ljubavi prema plesu.
PL: Kako izgleda jedan tvoj tipičan trening? Što sve uključuje i na što najviše obraćaš pažnju?
Na trening dolazim pola sata prije samog početka da bih zagrijala mišiće što uključuje istezanje, skokove, rotacije zglobova i kardio vježbe. Cilj je pripremiti tijelo za napor i izbjeći ozljede. Nakon toga vježbaju se osnovni koraci, položaj tijela i specifične plesne tehnike. Ponekad se vježbaju izolacije tijela. Uči se nova koreografija ili usavršava već poznata. Povezuju se pokreti s glazbom, vježba ritam i izražajnost.
PL: Koliko često treniraš i kako uspijevaš uskladiti školu i sve plesne obaveze?
Grupni treninzi su tri puta tjedno, traju sat i trideset minuta. Jednom do dva puta tjedno pohađam i individualne treninge koji traju po 45 minuta. Imam sreću da sam u školi samo u prijepodnevnoj smijeni tako da uspijem do treninga izvršiti školske obaveze. Bitna je samo dobra organizacija.
PL: Jesi li razmišljala o tome da plešeš u paru ili ti solo kategorija više odgovara?
Nastupala sam i u paru, no na žalost moj plesni partner je odustao od plesa tako da sam sada fokusirana na solo kategoriju.
PL: Imaš li nekog uzora u svijetu sportskog plesa ili te možda inspirira netko iz tvoje okoline?
Nemam određenog plesnog uzora. Uzor mi je svatko tko svojim plesom priča priču, tko pokazuje ljubav, strast i upornost na podiju. Najveći uzor sam sama sebi.
PL: Kako se nosiš s tremom prije važnih natjecanja? Imaš li neki trik koji ti pomaže da se opustiš?
Prije natjecanja je uvijek prisutna pozitivna nervoza. Treneri su tu koji nas pokušavaju opustiti. Nervoza nestaje kada stanem na podij i kada krene glazba.
PL: Koliko ti znači podrška obitelji u tvojoj plesnoj karijeri? Kako oni reagiraju na tvoje uspjehe? Moja obitelj mi je najveća podrška u plesnoj karijeri. Vjeruju u mene čak i onda kada ja sumnjam u samu sebe. Roditelji me prate na svim natjecanjima. Slušaju moje priče o uspjesima i izazovima, uvijek su tu da me utješe kada stvari nisu lake. Njihova ljubav i povjerenje daju mi snagu da nastavim i dajem najbolje od sebe.
FOTO ustupila Marta Dugalija
