Češnjak je jedna od najstarijih povrtlarskih kultura koju ljudi uzgajaju tisućama godina, ne samo zbog specifičnog okusa, nego i zbog ljekovitih svojstava. Njegovo podrijetlo veže se uz srednju Aziju, a danas je nezaobilazan u gotovo svakoj kuhinji. Osim u prehrani, češnjak se oduvijek koristio i kao prirodni lijek, u narodnoj medicini poznat je po tome što jača imunitet, pomaže kod prehlade i djeluje antibakterijski.
Krajnje vrijeme za sadnju češnjaka na sjeveru Hrvatske je listopad, najkasnije početak studenoga. Razlog je jednostavan, da bi pravilno razvio glavicu, češnjak mora proći razdoblje hladnoće. Ako se posadi prekasno, neće imati dovoljno vremena ukorijeniti se prije nego što nastupi zima, a kasnije u proljeće može zaostati u rastu.
U vrtu je češnjak izuzetno koristan jer odbija mnoge štetnike. Njegov miris smeta lisnim ušima, mrkvinoj muhi i nekim vrstama gusjenica, pa se često sadi uz mrkvu, jagode ili ruže kao prirodna zaštita. Osim toga, zauzima malo prostora, a glavice se mogu čuvati mjesecima, što ga čini praktičnim za svako kućanstvo.
Češnjaku nije potrebna posebna njega, što ga svrstava među nezahtjevne kulture. Najvažnije je da ima dovoljno sunca i da tlo ne bude zakorovljeno. Tijekom zime ne traži nikakvu brigu, a u proljeće mu koristi plitko okopavanje i povremeno zalijevanje ako je suša. Gnojidba stajskim gnojem ne preporučuje se neposredno prije sadnje jer mu ne pogoduje, već je bolje tlo obogatiti kompostom.
Od sadnje do berbe prođe otprilike osam do devet mjeseci. Češnjak posađen u listopadu ili studenome dozrijeva u lipnju ili srpnju sljedeće godine. Znak da je spreman za vađenje je kada mu lišće počne žutjeti i polijegati. Nakon vađenja glavice se dobro posuše, a zatim spremaju na prozračno i suho mjesto gdje mogu trajati mjesecima.
FOTO ilustracija
