U Koprivničko-križevačkoj županiji danas djeluje 17 obrta s više od 40 godina staža, a najstariji među njima neprekidno posluje još od 1971. godine. Upravo za tu dugovječnost, ali i doprinos obrtništvu, vlasniku Josipu Blažincu uručeno je priznanje Obrtničke komore Koprivničko-križevačke županije. Obrt je 1971. godine pokrenuo Josipov otac Franjo Blažinec, a u to je vrijeme pokretanje vlastitog poslovanja bila istovremeno i hrabra i luda ideja. Kako nam je i sam rekao, početak je bio vrlo jednostavan i slijed logičan, a sve je krenulo od toga da mu se nije svidio način rada kod tadašnjeg poslodavca.
– Šefovi su me svaki dan pitali kak’ bi ja to napravil i onda sam ja zaključil da kad mene pitaju, oni to očito ne znaju i rekel si da kad ja to znam, idem doma delati sam. U ono su vrijeme naši rukovodioci morali svako jutro ići u Svilarsku ulicu po instrukcije i pamet kak’ se bude delalo, a ja to nisam moral – prisjetio se Blažinec svojih početaka iz studenog 1971. godine. Iz građevinskog limara brzo se prekvalificirao u autolimara i otvorio vlastitu radionicu. Počeci nisu bili nimalo laki. Automobili su se često dovozili u lošem stanju, bez osnovne signalizacije, a policija je u početku znala zaustavljati takve vožnje. S vremenom su se, rekao je, upoznali i pronašli zajednički jezik s policajcima pa je posao mogao normalnije funkcionirati. Čak su nekad znali zbog prijevoza neispravnih vozila zaustaviti promet kako bi osigurali sigurnu dostavu vozila bez primjerice „štop“ svjetla u radionu. Franjo se od samih početaka posvetio isključivo autolimariji, a kroz godine je posao rastao zajedno s promjenama u automobilima i tehnologiji. Od Fićeka i Stojadina preko Jugića pa do modernih vozila, radionica se stalno prilagođavala.
– Nekad se čekalo dva, tri mjeseca da dođeš na red. Bilo je posla, ljudi su čekali i znali su zakaj čekaju – dodao je Blažinec. Posebno je ponosan na majstore koje je kroz godine odgojio. Procjenjuje da je kroz njegovu radionicu prošlo oko 70 učenika, od kojih su mnogi danas traženi radnici, pa i u inozemstvu.
– Vani su specijalizirani za jedan dio, primjerice za zamjenu blatobrana, a naši su majstori znali sve. Kad se moj majstor negdje pojavio i rekao da je učio kod Franca Blažinca, odmah je dobio posao – ponosno je istaknuo. U mirovinu je otišao 2010. godine, nakon 45 godina rada, no iz radionice zapravo nikad nije otišao jer je svakodnevno angažiran, ako ništa drugo kao savjetnik. Dugogodišnje radno iskustvo i dalje je tu pa kad zapne zovu ga da pomogne, primjerice, ako treba „izumiti“ neki novi alat, onda njegovo iskustvo najviše dolazi do izražaja. Obrt danas vodi mlađa generacija, sin Josip, koji je naglasio da je ključ dugogodišnjeg opstanka radione i obrta u odnosu s ljudima i kvaliteti rada.
– Imamo stare mušterije, ali dolaze nam i nove. Trudimo se biti korektni, graditi prijateljski odnos i držati se onoga što obećamo. To je ono kaj je tata gradil godinama i tako nastavljamo – istaknuo je. Posao se danas bitno promijenio. Moderni automobili traže sve više opreme, stalna ulaganja i kontinuirano učenje.
– Svaki dan treba nešto novo. Alat se stalno nadopunjuje, tehnologija ide naprijed i moraš to pratiti – dodao je Josip te jedan problem posebno istaknuo, a to je sve manje interesa mladih za obrtnička zanimanja.
– Nekad je to bilo privlačno. Danas je teško objasniti ne samo djeci, nego i njihovim roditeljima da oni ne dolaze na praksu popravljati aute, nego se mora krenuti od osnova; od gledanja kako se radi, čišćenja prostora, upoznavanja alata i njegovog održavanja, prostora gdje se peru ruke i slično. Zato smo prestali uzimati naučnike – priznao je. Iako obrt ima potencijalnog nasljednika i u trećoj generaciji, obitelj ne želi stvarati pritisak.
– Nek’ svako dijete ide svojim putem. Ako odluči nastaviti, mi smo tu – rekao je Josip. Da je prošlo čak 55 godina rada, priznaju, ni sami nisu bili svjesni dok ih nisu nazvali zbog priznanja.
– Znali smo da je puno, ali da smo toliko ostarjeli uz taj posao, na to nismo računali – rekli su u šali te na kraju zahvalili svima koji su kroz desetljeća bili dio njihove priče, od onih prvih do današnjih klijenata pa i budućih koji će im tek doći, ali i onima koji su prepoznali njihov trud i uspješnost te im uručili priznanje za dugogodišnji rad.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
