Branka Terezija Kićanović, medicinska sestra primaljskog smjera u koprivničkoj Općoj bolnici Dr. Tomislav Bardek, više od četiri desetljeća je uz majke i njihove bebe; u trenucima najveće sreće, ali i strepnji, straha, nesigurnosti i brojnih pitanja. U bolnici je od 1988. godine, a ono što joj nakon svih ovih godina još uvijek izmami osmijeh na lice i što joj je najveća nagrada jest zadovoljna majka koja iz rodilišta odlazi sigurnija u sebe, s povjerenjem i osjećajem da na svom putu nije bila sama. Upravo za dugogodišnji doprinos u pružanju stručne pomoći i podrške rodiljama i majkama primit će Medalju Grada Koprivnice koja će joj biti uručena na svečanoj sjednici u povodu Dana grada. Za nju ovo nije samo medalja, ovo je priznanje ljubavi prema struci, svim izazovima, iskustvu, svim njenim majkama s kojima je dijelila dio njihovog životnog puta. Teško joj je izdvojiti samo jedan poseban trenutak iz svoje dugogodišnje karijere, jer se, kako nam je rekla, nakupilo puno lijepih uspomena.
– Postoje trenuci velike sreće, zahvalnosti, poneke suze radosnice te zagrljaji nakon uzajamnog uspjeha. Neke majke i neke priče ostat će vječno u sjećanju na dane koje smo zajedno prošle te zajedno gradile stup života zvan povjerenje. Pamtim njihove pohvale za svaki uložen trud, empatiju, podršku, strpljenje ustrajnost, uspjeh i spoznaju koliko im je značilo da se osjećaju sigurno. To su posebni trenuci koji imaju posebno značenje, to je potvrda za sav moj trud, rad i godine posvećenosti struci – objasnila je Branka koja radi na Odjelu neonatologije i pritom joj je svaki dan poseban i dinamičan, jer svako je novorođenče jedinstveno, kao i svaka majka, i zbog toga je svaki dan lijep i uzbudljiv. Njen posao obuhvaća skrb o novorođenčadi, praćenje njihovih potreba te pružanje podrške rodiljama u prvim danima dojenja do otpusta iz rodilišta. Uz stručnost i odgovornost važni su joj dobra suradnja, međusobno poštovanje i topla radna atmosfera te vjeruje da se dobra energija unutar tima prenosi i na kvalitetu skrbi koju pružaju. Ipak, pojasnila je da primaljstvo za nju nije posao, već poziv, i da mora ponovo birati, odabrala bi isto.
– To je moj poziv! Više od 43 godine rada uz novorođenčad i njihove majke dio je mog profesionalnog i životnog identiteta. Svoj bih poziv ponovno odabrala jer mi pruža priliku da svojim znanjem, stečenim iskustvom i ljudskošću, odnosno srcem budem podrška majci i djetetu na samom početku njihova zajedničkog života. Privuklo me upravo ta mogućnost da budem dio jednog od najvažnijih trenutaka u životu žene i njezine obitelji – pojasnila je Branka. Najljepše joj je vidjeti sretnu i zadovoljnu majku koja stječe sigurnost u svojoj novoj ulozi i uspijeva u dojenju.
– Najteže je kada se suočava sa strahovima, nesigurnošću, poteškoćama, krivnjom i pitanjima Hoću li uspjeti dojiti, ako neću jesam li zbog toga loša majka? – kazala je Branka. Smatra da je upravo zbog toga ovo stresno zanimanje, jer zahtijeva veliku odgovornost, stalnu pozornost i toleranciju u različitim situacijama.
– U radu s majkama i novorođenčadi važno je ostati smiren, pravodobno prepoznati potrebe i djelovati stručno. Iskustvo nam donosi sigurnost, ali nikad ne smije umanjiti našu osjetljivost i ljudskost. Stoga su za dobru primalju uz stručno znanje i praktične vještine, iznimno važni strpljenje, empatija i sposobnost uspostavljanja povjerenja. Posebno je važno doprijeti do majke, razumjeti njezine potrebe i pomoći joj da se osjeća sigurno. Znanje nam omogućuje da pronađemo rješenje, a povjerenje da s majkom krenemo prema njemu – objasnila je. Na pitanje koliko je otprilike beba dočekala u svojoj karijeri, odgovorila je da joj je teško sve te trenutke svesti na broj jer iza svakog novorođenčeta stoji jedna posebna priča, a iza svakog iskustva nešto što ju je profesionalno i ljudski obogatilo.
– Prvi profesionalni susreti s novorođenčetom imaju posebno mjesto u sjećanju. To su trenuci u kojima teoretsko znanje postaje stvarnost, a odgovornost i uzbuđenje dobivanju sasvim novo značenje – zaključila je Branka.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
Ovaj programski sadržaj nastao je uz financijsku potporu Grada Koprivnice.
