U trošnoj kući, punoj vlage, popucalih zidova, s malenom kuhinjicom, i dvije sobe, u naselju Prkos, udaljenom petnaestak kilometara od Koprivnice, živi šesteročlana obitelj Posavec. Ozbiljno bolesni Branko, njegova supruga Slobodanka i četvero skromnih, prekrasno odgojenih školaraca. Perilicu rublja zasad nemaju, veš koji peru na ruke, u lavoru, suše iznad peći, dok im krovište u kupaonici prokišnjava, a bojler star 16 godina, jedva da ih služi. S 900 eura mjesečno, jedva spajaju kraj s krajem i tako godinama, otkad je Branko, pa gotovo preko noći ostao bez posla.
– Dugo sam radio fizičke poslove i odjednom, prije desetak godina primjetio da me nešto peče u donjem dijelu leđa, i da me boli kuk, ali nisam previše na to obraćao pažnju, sve dok nije došlo do toga da mi je supruga morala oblačiti čarape jer se više nisam mogao niti sagnuti. Nastavio sam raditi s ozbiljnim bolovima sve dok jednostavno nisam mogao više izdržati – priča Branko za kojeg čak i ustati s kauča predstavlja problem, čemu smo i sami jutros svjedočili.
– Nakon odlaska k liječniku, boravka u bolnici i određenih pretraga, rečeno mi je da su mi živci “mrtvi”, problemi s kralježnicom… Nedavno se ispostavilo i da nije problem samo donji dio leđa koji je spreman za operaciju, već i gornji – kaže Branko koji, pored toga, ima i problema sa srcem te začepljenim krvnim žilama u nogama. Kako su i najjednostavniji radni zadaci za njega nepremostiva prepreka, teret brige o kućanstvu, pao je u potpunosti na Slobodanku. Ova žena čisti, pere, kuha, cijepa drva i praktički cijelu noć dežura pored peći i loži svaka dva sata ne bi li djeci bilo cijelo vrijeme toplo.
Vlaga ogroman problem
– Djeca spavaju u jednoj sobi, mi u drugoj. Vrata naše sobe preko noći su zatvorena da sva toplina odlazi k njima, lako za nas, bitno nam je da se oni ne smrzavaju. Vlaga nam je ogroman problem. Rekli smo supruga i ja sami sebi, pa makar mi dvoje bili gladni, djeca nam ne mogu spavati u takvim uvjetima, uz pomoć sumještana, obitelji i poznanika, njihovu smo sobu koliko-toliko doveli u red, a sad, lako za nas – pričaju požrtvovno Slobodanka i Branko, ponosni na svoje tri kćeri i sina koji su izvrsni učenici unatoč činjenici da svi dijele sobu u kojoj imaju jedan radni stol. Bilo je i nagrada, pohvalnica, a mališan, koji pohađa drugi razred osnovne škole, za svoj je izvrsni uspjeh “zaradio” i nagradno putovanje, što je cijelu obitelj posebno usrećilo.
– Nas je tu šest, na 900 eura. Režije, hrana, odjeća, obuća, knjige, bilježnice pa onda osnovna konzmetika poput paste za zube, šampona… Pitaju me, kako uopće uspjevate krpati kraj s krajem, uvijek kažem da ne znam ni sam, ali ono što mogu reći je da naša djeca nikad nisu bila niti ne budu gladna. Imamo sreću što su toliko dobra, vrijedna, skromna i puna empatije. Oni od nas ne traže ništa više od onog što im je najpotrebnije – emotivan je Branko dok nam pokazuje prastaro računalo na kojem polako postaje nemoguće bilo što raditi. Najstarija kćer koja s nama živi je srednjoškolka, ali ne samo ona, već i njezine sestre te brat, sanjaju o svojoj sobi, u koju bi ponekad mogli pozvati i prijatelje, družiti se pa i imati neku svoju privatnost. Međutim, ne žale se. Vrijedno uče, pomažu koliko god i kako god mogu, a najveća im je želja da tata ozdravi.
Štede gorivo
– Evo imam i auto, ali osim što me strah voziti ga jer sam bolestan, ne smijem trošiti to malo goriva što je u njemu, za nedaj Bože… Može se netko razboliti, bilo što, kako ćemo doći do grada, doktora… To su stvari o kojima mi moramo razmišljati. Samo želimo imati sve što nam je nužno potrebno, ono najosnovnije – iskren je Branko i čije dvije odrasle kćeri daju sve od sebe i pomažu im koliko god mogu. Međutim, unatoč svom trudu, druge opcije više nije bilo, nego tražiti pomoć dobrih ljudi.
“Žive u vrlo skromnim materijalnim i stambenim uvjetima, a s druge strane pokazuju izuzetnu snagu i kapacitete za brigu o maloljetnoj djeci. Unatoč svemu, djeca izvrsno funkcioniraju i nemaju nikakvih teškoća u ponašanju i pokazuju izvrsne rezultate u školi”, ispričala je Natalija Horvat, upraviteljica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, područni ured Koprivnica za ekipu Poziva, koja je prva napravila prilog u svrhu pomoći Posavcima.
Svi koji žele i mogu pomoći Posavcima, mogu ih kontaktirati na broj telefona 048/625-818, dok je adresa Prkos 26A, 48312 Rasinja, IBAN: HR 3523400093236600539 (Sanela Posavec)
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
