U prostoru koprivničkog dnevnog boravka za umirovljenike na adresi Frana Galovića 4 tijekom prijepodneva je teško pronaći slobodno mjesto. Šahovske ploče na stolovima, karte u zraku, širi se miris čaja i kave, a živahni žamor vezan je na najaktualnije teme iz bliže i dalje nam okolice. Tu smo u petak ujutro zatekli i Stevana Kotura (86), koji nam je bez okolišanja otkrio kako ovdje uživa.
– Lijepo nam je, toplo, udobno… drugo nam i ne treba. Dolazim od kad je otvoreno. Nekad dva put tjedno, nekad više. Kad me uhvati želja za šahom, dođem. Nisu uvijek isti ljudi, ali svi vole društvo i zabavu. Prepirki nema – ispričao nam je Stevan. Karlo Sinjeri, dimnjačar u mirovini i ponosni pradjed, slaže se bez razmišljanja.
– Da nema ovoga, ne bi bilo ni nas penzionera. Ne znam gdje bi se našli… na groblju. Svaki dan sam tu tri sata, popijem si jednu pivicu, odigram šah ili karte. Doma nas je puno, a ovdje imam svoje društvo – rekao je Karlo. Josip Škrinjar je pak dodao da je presretan što postoji takav prostor.
Mjesto gdje nitko nije sam
– Sjećam se kak’ je nekad bilo. Bilo je i propusta, ali sva sreća da se moj kum izboril za ovaj prostor pa se sad tu možemo sastajati i družiti – rekao je Josip. Ovo koprivničko okupljalište umirovljenika puno je rutine i međusobne podrške i tako već četiri godine. Upravo su se zato mnogi začudili kada se na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća otvorila tema uvođenja dnevnog i poludnevnog boravka za starije. Prijedlog nezavisne vijećnice Ines Vugrinec dobro zvuči i sigurno ima smisla, no dnevni boravak za starije osobe u Koprivnici već postoji od 2021. godine. I to u organizaciji Matice umirovljenika Koprivnica, u prostoru koji nije ni gradski ni županijski, nego u potpunom vlasništvu udruge. Predsjednik Matice, Slavko Dedi, prisjetio se pokretanja ove usluge u Koprivnici.
– Kad sam preuzeo udrugu, ostavljeno nam je 10.000 eura minusa. Kao miraz. Četiri čovjeka prije mene odbila su se primiti te funkcije. Kad sam se primio posla, sram me bilo ostaviti ga. Trebale su nam dvije godine da se izvučemo – rekao je Dedi. Grad ni Županija nisu bili dužni pokriti stare dugove pa je opstanak ovisio isključivo o ljudima dobre volje.
– Prve godine skupili smo 35.000 kuna donacija. Netko je dao tri tisuće, netko pet… i tak smo preživjeli. Inače bi ključ bio u bravi – dodao je Slavko. Danas Matica broji oko 300 članova, ali članarina od 15 eura samo simbolički sudjeluje u troškovima.
– To je naš dom. Ljudima je tu lijepo, čisto, toplo. Dođu popiti čaj, kavu, odigraju šah ili belu, malo se pospominjati. A posebno puno znači onima koji su ostali bez bračnog druga – objasnio je. Boravak radi od 9 do 13 sati, svaki dan osim nedjelje i pun je gotovo uvijek.
– U početku smo radili osam sati, ali financijski to nismo mogli izdržati. No pokazalo se da je četiri sata sasvim dovoljno. Oko 11 sati zna biti toliko ljudi da jedva ima mjesta. Imamo 50-ak stolova i stolica pa zaključite – napomenuo je predsjednik Dedi. Da sve štima pazi domaćica, kako je zovu korisnici.
– Ona je stalno tu. Kuha im kavu, čaj, pazi na red. Ali od ovog prometa ne možemo pokriti ni pola njezine plaće. Zato hvala svima koji nam pomažu – dodao je Dedi.
Velika pomoć, ali još nedostaje
Posljednje dvije godine Županija je kroz natječaje dodijelila oko 15.000 eura godišnje.
– To nam puno znači, ali naše godišnje obveze kao što su struja, voda, plin, komunalije, rad boravka dođu oko 40.000 eura. Kad se barem dio pokrije, lakše dišemo – rekao je Dedi te podsjetio na još jedan važan aspekt za cjelokupnu zajednicu.
– Ljudi koji k nama dolaze najmanje godinu dana odgađaju odlazak u dom. To je ogromna ušteda i za državu i za Županiju. I njima se isplati da stariji ostaju doma, među svojima – istaknuo je. Udruga redovito organizira predavanja o sigurnosti, kibernetičkim prijevarama, kreativne radionice, a nedavno su bili i na dva velika izleta u Zagorju i na Papuku.
– Na izlete nam se zna prijaviti 60 ljudi. Dva autobusa! Vele naši korisnici da su im to kad idu na izlet najljepši dani – napomenuo je Slavko i na kraju zaključio…
– Nije to moja prćija. To je kutak za ljude koji su stvarali ovaj kraj. A kad mladi kažu da su mirni jer znaju gdje su im roditelji, onda znaš da radiš pravu stvar. Ako su ti ljudi gradili ovaj grad, valjda su zaslužili mjesto gdje mogu popiti kavu i malo se pospominjati. To je sve što im treba – rekao je za kraj.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
