Žetva jedne od najrasprostranjenijih ratarskih kultura je na vrhuncu, a iako je urod pšenice ove godine dobar, poljoprivrednici baš i nisu oduševljeni otkupnim cijenama. Dok su kombajni već odavno na poljima, a silosi se pune, Čakovečki mlinovi su među prvim većim otkupljivačima koji su javno objavili otkupne cijene. Istovremeno, statistički podaci pokazuju da domaći ratari već treću godinu zaredom povećavaju površine pod pšenicom, a proizvodnja će i ove godine premašiti milijun tona. Čakovečki mlinovi otkup su započeli početkom srpnja, a proizvođačima nude 180 eura po toni za premium klasu pšenice, 170 eura za prvu, 160 eura za drugu, 155 eura za treću te 145 eura za četvrtu klasu. U cijenu je uključen prijevoz do silosa u Čakovcu, dok se obračunava ulazni kalo od jedan posto.
Počeli s otkupom
I drugi veći ili manji otkupljivači počeli su s otkupom, no većina još nije javno objavila cijene po klasama. Primjerice, Žito grupa za ovogodišnji spot otkup cijene određuje pojedinačno, dok je za unaprijed ugovorenu isporuku pšenice treće klase ponudila 163 eura po toni. Otkup ove godine počinje u trenutku kada je proizvodnja pšenice ponovno u uzlaznom trendu jer prema procjeni Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je ove godine pšenica zasijana na oko 161 tisuću hektara, što je oko 3,2 posto više nego lani, kada je pod ovom kulturom bilo približno 156 tisuća hektara. Samo dvije godine ranije, odnosno 2024. godine pšenica se uzgajala na oko 140 tisuća hektara, što znači da su površine u relativno kratkom razdoblju povećane za više od 20 tisuća hektara. Rast površina pratio je i rast proizvodnje jer nakon nešto slabije 2024. godine, kada je proizvedeno oko 815 tisuća tona pšenice uz prosječan prinos od približno 5,8 tona po hektaru, prošlogodišnja žetva bila je znatno uspješnija. Hrvatska je lani proizvela oko 1,05 milijuna tona pšenice, a prosječni prinos porastao je na oko 6,7 tona po hektaru. Time je proizvodnja u samo jednoj godini porasla za gotovo 30 posto, a ako se ostvare sadašnje procjene, i ovogodišnji urod mogao bi premašiti milijun tona. Stručnjaci ističu kako su usjevi u većem dijelu zemlje u dobrom stanju, premda će konačnu kvalitetu zrna odrediti vremenske prilike tijekom same žetve. No, ono što raduje zbog količine, ne mora nužno značiti i veću zaradu za proizvođače jer veći urod u Hrvatskoj i Europi povećava ponudu na tržištu što stvara pritisak na otkupne cijene. Dio ratara već sada upozorava da cijene od oko 155 do 170 eura po toni teško mogu pokriti sve troškove proizvodnje. Osobito nakon rasta cijena gnojiva, zaštitnih sredstava, goriva i poljoprivredne mehanizacije, a otkupnom cijenom nije pretjerano oduševljen ni Krunoslav Vrban iz mjesta Goričko na području Općine Koprivnički Ivanec.
– Sama žetva pšenice prošla je odlično jer ćemo dobiti malo više od deset tona po hektaru. Naš moto je da zemlji treba dati da bi urod bio dobar pa smo tako po sedam puta bili na zemljištima sa pšenicom. Uz sjetvu, po tri puta obavili smo tretiranje i prihranu i to se odrazilo na odličan urod – kazao je Vrban čija obitelj obrađuje 220 hektara zemljišta, a u ovoj sezoni pšenicu imaju na 40 hektara.
Cijena daleko od idealne
– Otkupna cijena daleko je od idealne pa se od pšenice ne može očekivati nekakva zarada. Troškovi samog uzgoja veći su za minimalno 40 posto u odnosu na prošlu sezonu, a otkupna cijena ne prati taj rast. Nikako ne možemo biti zadovoljni s otkupnom cijenom, koja je praktično ostala na istoj razini kao i lani. Prije smo znali prodavati pšenicu u Sloveniju gdje su bile bolje otkupne cijene, no to sad više nije moguće jer se oni prvo oslanjaju na domaće uzgajivače, a tek onda razmišljaju o uvozu. Kod nas je očito drugačija slika jer nema kontrole uvoza pa su i otkupne cijene takve da ne jamče profitabilnost uzgoja. Nas će spasiti odličan urod i da nismo dobili više od deset tona po hektaru, s pšenicom bi bili u minusu. Ovako ćemo biti na kakvoj-takvoj pozitivnoj nuli – otkrio je Vrban i dodao je da će im uljana repica, koju su imali na 30 hektara, donijeti zaradu, a nadaju se da će i s kukuruzom, kojeg su posadili na 150 hektara, biti u plusu. (db, sg)
Mađari požanju šest, a Srbi četiri milijuna tona
Hrvatska proizvede manje od jedan posto europske pšenice
Ako vremenske prilike ostanu povoljne do kraja žetve, i ovogodišnji urod pšenice u Hrvatskoj bi trebao ponovno premašiti milijun tona, procjenjuju statističari. No, Hrvatska je unatoč tome na europskom tržištu malen igrač. Godišnja proizvodnja od oko milijun tona čini manje od jedan posto europske proizvodnje pšenice. Za usporedbu, Francuska proizvede više od 30 milijuna tona godišnje, Njemačka više od 20 milijuna, Rumunjska oko 13 milijuna, dok Mađarska požanje između pet i šest milijuna tona. Srbija, iako nije članica Europske unije, proizvodi gotovo četiri milijuna tona pšenice godišnje, a upravo proizvodnja u tim državama uvelike određuje koliko će vrijediti i hrvatska pšenica. Europsko tržište ove godine ne ide na ruku proizvođačima jer analitičari očekuju još jednu vrlo dobru žetvu, a veća ponuda gotovo uvijek znači pritisak na cijene. Dodatni uteg predstavljaju velike količine žita iz crnomorske regije, prije svega Rusije i Ukrajine, koje ostaju važni izvoznici na svjetskom tržištu. Zbog toga su cijene pšenice na europskoj burzi posljednjih dana uglavnom oko 205 eura po toni za rujanski terminski ugovor, dok fizički otkup u državama srednje Europe ostaje osjetno niži jer u konačnu cijenu ulaze troškovi skladištenja, prijevoza, sušenja i trgovačke marže. Ni susjedne zemlje ne odskaču značajnije jer u Mađarskoj se prve prosječne otkupne cijene krušne pšenice kreću oko također oko 160 eura po toni ili 13 posto manje nego prošle godine. U Srbiji se cijene početkom žetve kreću uglavnom između 160 i 180 eura po toni dok je u Sloveniji oko 190 eura po toni, što je također manje nego lani. To pokazuje da hrvatski proizvođači nisu usamljeni u suočavanju s relativno niskim otkupnim cijenama, iako mnogi upozoravaju da one ne prate rast troškova proizvodnje. (sg)
Hrvatski apsurdi
Izvozimo pšenicu pa uvozimo proizvode
Zanimljiv je podatak da Hrvatska već godinama proizvodi znatno više pšenice nego što joj je potrebno za domaće potrebe. Prošlogodišnji urod premašio je milijun tona, dok se domaća potrošnja procjenjuje na nekih 500 tisuća tona. Višak zato završava na inozemnim tržištima pa je Hrvatska neto izvoznik pšenice, no istodobno se u zemlju se uvoze brašno, pekarski proizvodi, tjestenina i drugi prehrambeni proizvodi više dodane vrijednosti. To znači da dio domaće pšenice izvozimo kao sirovinu, a potom uvozimo proizvode nastale njezinom preradom. Upravo zato stručnjaci godinama upozoravaju da najveći prostor za razvoj nije u većoj proizvodnji pšenice, nego u jačanju domaće prehrambene industrije i prerade.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
