Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Prigorje je oduvijek bilo poznato po stočarstvu i proizvodnji mlijeka, a tu tradiciju nastavlja i Domagoj Matoić iz mjesta Gornji Fodrovec. Prije šest je godina danas 26-godišnji Domagoj preuzeo obiteljsko gospodarstvo, no cijela je obitelj i dalje uključena u proizvodnju. Matoići su se uglavnom orijentirali na mliječno govedarstvo, a mlijeko već 17 godina u vlastitoj sirani prerađuju u sir te proizvode uglavnom plasiraju na zagrebačko tržište.
– Glavno tržište je Zagreb. Petkom i subotom idemo na tržnicu u Dubravi, gdje smo prisutni već jako dugo. Roditelji su ranije svo mlijeko s farme davali u otkup, no to je u jednom trenutku postalo potpuno neisplativo i odlučili su se sami prerađivati mlijeko u sir. I dalje su ponuđene otkupne cijene jako niske, nekih 43 centa po litri mlijeka, a to nam je nedovoljno jer kroz preradu postižemo višu dodanu vrijednost – kazao je Domagoj Matoić koji je vrlo rano odlučio da će nastaviti obiteljsku proizvodnju i baviti se stočarstvom.
Ne misli se zaletavati
– U Križevcima sam završio školu za poljoprivrednog tehničara, a potom sam na Veleučilištu u Križevcima završio smjer menadžment u poljoprivredi. Planiram upisati i diplomski studij jer obrazovanje je iznimno bitno. Današnje moderno vrijeme ne pita jeste li nešto naučili ili ne, već ste prisiljeni na ovaj ili onaj način usvojiti potrebno znanje kako bi opstali na tržištu. Još prije osam godina sam u Bruxellesu bio na europskom kongresu mladih poljoprivrednika i tada sam od kolega iz Europe doznao neke informacije koje sada dolaze na vidjelo i iznimno su korisne – istaknuo je Matoić koji na svom gospodarstvu trenutačno ima 35 grla stoke, od čega 15 krava u mužnji.
– U manjem postotku bismo možda i povećali broj grla, no sigurno se ne planiramo zaletavati i bitno povećavati proizvodnju. Mnogi su se zaletjeli pa su propali, a proces proširenja je dugotrajan, skup i riskantan. Puno toga ovisi o tržištu, a tržište je i dalje dosta nestabilno što se tiče i potrošnje i kupovine domaćih proizvoda. Velike probleme stvara uvoz, ali i navike ljudi koji i dalje najviše kupuju u trgovačkim centrima i mi tome po cijenama ne možemo konkurirati. Intencija je da oni koji imaju kupovnu moć prepoznaju kvalitetu i okrenu se prema domaćim proizvodima – rekao je Matoić i dodao kako se osjeti da ljudi ipak sve više prepoznaju domaće proizvode.
– U Zagrebu već odavno imamo svoje standardne kupce i sve što dovezemo na tržnicu bez problema prodamo. Veseli što na tržnicama u zadnjih godina vidimo i sve više mladih ljudi koji ranije možda nisu imali takve navike, a jedan od sljedećih planova je i širenje na tržište Podravine. Plan je da naše proizvode jednom tjedno prodajemo i na koprivničkoj tržnici i probamo se probiti na toj strani naše županije. Posebno zanimljiva situacija bila je tijekom pandemije, kada se prodaja naših proizvoda drastično podigla upravo radi ograničavanja kretanja. Ljudi su tada kupovali od nas i nisu pitali za cijenu, a bili su iznimno zadovoljni kvalitetom. Među njima je bilo puno onih koji nikada nisu kupovali na tržnici i bio im je to prvi susret s domaćim sirom, vrhnjem i mlijekom i mnogi su tek tada uvidjeli razliku između domaćeg i tvorničkog proizvoda –kazao je Matoić u čijoj se sirani na tjednoj bazi „izbaci“ do 200 komada sireva različitih vrsta.
Baza svježi sir
– Imamo nešto tvrdih i polutvrdih, no glavna baza su nam svježi sir i vrhnje. Za njima vlada najveća potražnja i oni brzo idu u potrošnju. Nedavno smo modernizirali siranu i mama je glavna u tom dijelu, a za kilogram sira potrebno je do deset litara mlijeka, ovisno o vrsti sira, ali i o razini mliječne masti i proteina. Količine mlijeka ovise o stadiju laktacije i dnevno imamo između 100 i 200 litara mlijeka, a na proizvodnju mlijeka utječu i toplinski stresovi. Kada ima puno male teladi, tada puno mlijeka odlazi na njihovo napajanje – istaknuo je Matoić koji ne žali što se odlučio posvetiti stočarstvu i nastaviti obiteljsku tradiciju.
– Dosta se mojih vršnjaka u ovom kraju intenzivno bavi stočarstvom, a posebno me veseli što je većina njih iz moje generacije. Naša općina je specifična jer tu imamo više grla stoke, nego što ima stanovnika, a od početka sam znao što me čeka ako se odlučim na ovaj poziv. Većina vršnjaka i prijatelja ima standardne poslove od 8 do 16 sati, godišnje odmore, dosta slobodnog vremena i razna druga prava. No, ni zemlja ni stoka ne znaju za praznike i godišnje i da bi se proizvodnja održala, morate biti stalno prisutni. Slobodnog vremena skoro pa i nemam i možda sam ponekad i pomalo zavidan onima koji imaju neko standardno radno mjesto, no nije mi žao što sam se odlučio baviti ovim poslom – zaključio je mladi farmer iz Gornjeg Fodrovca koji je jedan od primjera da ipak ne bismo trebali brinuti za budućnost domaće proizvodnje.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
