Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Gotovo 3000 eura trebao je dobiti Ivan Janeković (66) kao inkluzivni dodatak na račun njegove teške bolesti. No, kad je rješenje o odobrenju ovog dodatka došlo do njega, točnije kada je poštar isto dostavio, potvrdu o primitku nije imao tko potpisati. Ivan je preminuo pet dana prije. Tako je njegova supruga Iboja ostala bez spomenute količine novca koji bi joj puno značio. Kako kaže, njezin suprug bio je terminalno bolestan i znalo se da mu ne preostaje puno od života, ali problem leži u tome što su rješenje Centra čekali više od četiri mjeseca. Kako je Ivan bio teško bolestan, njegova supruga Iboja (68) trebala ja uložiti znatna sredstva kako bi ga njegovala. Ivan je nekoliko mjeseci bio nepokretan pa je bilo potrebno, između ostalog, unajmiti bolnički krevet, a uz ostale troškove i mirovinu od 300 i nešto eura koliko su Ivan i Iboja svaki dobivali te uz svakodnevne troškove, taj iznos nije bio dostatan de se preživi mjesec.
Nisu dobili ni euro
– Upravo smo zato od Centra tražili inkluzivni dodatak, a kako je moj suprug bio terminalno bolestan i nepokretan, odobren nam je najviši iznos spomenutog dodatka od 720 eura mjesečno. No iako je suprugu rješenjem odobren novac, od datuma podnošenja zahtjeva, a to je 4. svibnja, nismo dobili niti euro od toga – navela je Iboja Janeković, koja je dodala da se zbog troškova njege supruga i zadužila. Ako bi Ivan dobio pomoć za četiri mjeseca, ista bi iznosila 2880 eura, što je za obitelj Janeković veliki novac.
– Htjela sam mu u njegovoj patnji priuštiti sve što mu je bilo potrebno. Nisam imala izbora i morala sam se zbog toga zadužiti – priča nam Iboja. Ono što gospođu Janeković najviše smeta je vremenski period od podnašanja zahtjeva do odobrenja pa i same dostave rješenja ne kućnu adresu. Zahtjev su, kaže, podnijeli 4. svibnja i do kolovoza se ništa nije mijenjalo niti je do njih došla kakva informacija. Tada je kontaktirala zaposlenice Centra, koje su joj rekle da su bili godišnji odmori, ali i da imaju mnogo predmeta za riješiti. Međutim, tad je dobila informaciju da su stigli svi potrebni dokumenti za pozitivno rješenje o dodatku te da ja sad samo potrebno napisati isto i dostaviti ga.
– No tu se opet pojavio problem. Tada je pak na godišnjem bila pravnica koja je trebala sastaviti rješenje. Budući da mi je novac bio prijeko potreban, tražila sam i da me spoje s ravnateljem kako bih iznijela svoje argumente, no tu su me na centrali odbili. Mi mali ljudi, izgleda, ne možemo do njega – požalila se Iboja.
Rješenje je napokon stiglo i to 10. rujna, no više ga, kazali smo na početku teksta, nije imao tko potpisati.
– Došao jer poštar i tražio Ivana Janekovića da ima za preuzeti preporučenu pošiljku. Rekla sam mu da je zakasnio jer je moj suprug preminuo prošlog četvrtka. Budući da pomoć glasi na njega, u trenutku njegove smrti, iako je rješenje već vjerojatno bilo napisano i potvrđeno, izgubili smo prava na novac. U Centru kažu da imaju mnogo posla i da se bave s 4000 predmeta. No u tom se slučaju treba zaposliti još ljudi. Ovako se mjesecima čeka na rješenje. Pitanje je i koliko je pošti trebalo da rješenje dostavi, jer eto, moja je kćer u Koprivnici u ponedjeljak primila poziv za imovinsku raspravu, a ja dva dana kasnije u obližnjem Torčecu nisam – požalila se Iboja.
Ostali samo troškovi
Kako je kazala, ona je nakon suprugove smrti ostala u takvom financijskom ponoru da nije imala novaca za platiti sprovod, a te su troškove namirile njihove dvije kćeri.
– Suprug je nekoliko dana prije smrti bio u bolnici jer mu se stanje pogoršalo, a inače je bio kod kuće, gdje sam ga njegovala. Taj su ga četvrtak dopeljali iz bolnice da umre doma. Nekoliko sati nakon što je stigao, dala sam mu dvije žličice jogurta, jer znam da je to volio. Nakratko sam otišla iz sobe i vratila se nakon nekoliko minuta, a moj je suprug u tom kratkom vremenu preminuo – prisjetila se u suzama Iboja Janeković. Poslali smo i upit u Centar za socijalnu skrb u Koprivnici kako bi doznali zašto je trebalo toliko vremena za dostavu rješenja, a odgovoreno nam je iz Ureda odnosa s javnošću iz Zagreba.
– Prava u sustavu socijalne skrbi, pa tako i pravo na inkluzivni dodatak, osobna su, neprenosiva i ne mogu se nasljeđivati. Također, do 31. prosinca 2024. zaposlenici moraju provesti upravne postupke i utvrditi ispunjavaju li postojeći korisnici uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak. Istovremeno se zaprimaju novi zahtjevi novih korisnika za priznavanje prava na inkluzivni dodatak te se provode upravni postupci i utvrđuje se ispunjavaju li uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak i donose rješenja. Stručni radnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Koprivnica svakodnevno, uz ostale redovite obaveze i nadležna postupanja u izvanrednim slučajevima, rade na predmetima utvrđivanja ispunjavanja uvjeta za priznavanje prava na inkluzivni dodatak kako bi se u zakonskom roku za svakog korisnika utvrdilo ispunjava li uvjete za priznavanje prava – naveli su iz službe za odnose s javnošću Hrvatskog zavoda za socijalnu rad.
No, kako nalaže Zakon, ako je potrebno provoditi ispitni postupak, a u ovom je slučaju bilo, Zavod je dužan donijeti rješenje i stranki ga dostaviti u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti. Također, pravo na inkluzivni dodatak priznaje se s danom podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti. Ako su podaci koje je Iboja Janeković navela točni, onda je ovdje prekršen zakon i pokojni Ivan Janeković bio je oštećen za svoje pravo, čija bi konzumacija znatno olakšala život, točnije zadnje mjesece života njemu i njegovoj supruzi.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
