Dražen Loinjak (65) iz Botova, naselja na području Općine Drnje, je zahvaljujući svom poslu obišao skoro cijeli svijet. Pune 43 godine bio je vozač kamiona pa je tijekom radnog vijeka „nabio“ i dobru kilometražu.
– Naravno da nisam vodio evidenciju o prijeđenim kilometrima, ali ugrubo mogu reći da sam ih s kamionom prošao više od osam milijuna. Bio sam zaposlen u jednoj našoj farmaceutskoj tvrtki i prošao sam ceste od Rusije, Kazahstana, Iraka, Irana do Kuvajta. Gotovo da nema zemlje u kojoj nisam bio, a da se do nje može doći kamionom – ispričao nam je Dražen. Bilo je, dodao je, na tim putovanjima puno zgoda. Najgore ceste imao je Kazahstan, a i po Rusiji je vozio u vremenima kad nije bilo asfalta.
– Znao sam na putovanju biti i po tri mjeseca. U Kazahstanu sam vozio kad su temperature bile 54 stupnja Celzijeva ispod nule, dok sam primjerice u Kuvajtu vozio na temperaturi od 65 celzijevaca. Vrućina je puno gora od hladnoće i zbog toga uvijek kažem da mi je u Kuvajtu bilo najgore voziti. Po cestama je definitivno najgori Kazahstan, jer bilo je pješčanih dionica koje su bili označene samo drvenim stupićima. Najbolja i najdraža dionica za vožnju mi je i dandanas od Botova do Koprivnice jer je to bio znak da sam doma i da nema spavanja u kamionu ili prenoćištima – rekao je Dražen. Prije odlaska u mirovinu prije tri godine, Dražen je obolio od raka glasnica. Iako još postoji mogućnost da se ta opaka bolest vrati, Dražen kaže da je dobio tu životnu bitku.
– Stil života koji prati vozače odrazio se na moje zdravlje, ali sam na vrijeme otkrio da bolujem od raka i sad mogu reći da je sve u redu. Nastojim živjeti od danas do sutra i ta filozofija mi je pomogla da se oporavim od raka – rekao je. U Botovu i okolici Dražen je poznat i po tome što ga je zapravo ljubav dovela na drnjansko područje. Porijeklom je iz Bjelovara, a često je, kad je imao slobodne dane, znao doći na Šodericu gdje je 1980. godine upoznao i svoju suprugu Šteficu. Ona je, potvrdili su i njegovi prijatelji, bila jedna od najljepših djevojaka na tom području pa je Dražen dugo bio „trn u oku“ mladićima iz Botova i Drnja.
– Sad u šali kažem da nisam bio „laka roba“ jer sam sa Šteficom bio u vezi 17 godina i tek smo se 1997. godine vjenčali. I dandanas mi prijatelji znaju dobaciti da sam im „ukrao“ najljepšu deklu. Sad uživam u umirovljeničkim danima, a glavna zanimacija mi je briga oko tri imanja i vinograda – zaključio je Dražen Loinjak.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
