Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Unatoč tome što je već ušao u 83. godinu, Franjo Fašaić iz Kloštra Podravskog iznimno je aktivan. Francovo omiljeno mjesto su gorice u obližnjem Kozarevcu, iz kojeg je rodom.
– U goricama sam svaki dan. Imam dvije tisuće trsova loze te i dalje sam obrađujem vinograd. Već sam ga i orezao, a u goricama imam i nešto pčela – otkrio je Fašaić koji se u četvrtak zaputio u Đurđevac na sajam. I to kako bi pronašao feder-sajlu za flaksericu koja mu se potrgala, a vinogradarski radovi čekaju.
– Sva sreća pa se na sajmu u Đurđevcu može pronaći praktički sve – rekao je Fašaić koji je odlično prošao pri kupnji dijela potrebnog za flaksericu. Pogodio je trampu, potrebna feder-sajla za bocu rakije, a Francovo vino nadaleko je poznato te je on osvajao i nagrade na izložbama vina u svom Kloštru Podravskom.
– Najviše imam graševine, imam i staru kadarku i noju. Sve još radim sam, a vina imam i više nego što mogu popiti. Popije se, nešto malo se proda, a većina podijeli. Prijatelji dođu u goste pa se popije, svi su dobrodošli. Evo, dođite k meni u vinograd da si natočimo po jedan gemišt i uzmite si pet litara vina – pozvao je i nas ovaj simpatični umirovljenik u goste iako smo se tek upoznali.
No, ponudu smo ovaj put nažalost morali odbiti, uz obećanje da ćemo ga svakako posjetiti prvom prilikom.
– Supruga i ja stalno smo u goricama. Pomalo se kotrljamo i radimo koliko možemo. Obrežem dva reda vinograda pa sebi složim jedan gemišt, a supruzi bambus. Pa nešto ispečemo ili supruga nešto skuha. Trudimo se uživati u umirovljeničkim danima koliko god možemo – kazao je Fašaić koji je cijeli radni vijek proveo u đurđevačkoj Bistri.
– Punih 40 godina bio sam kamiondžija. Od toga sam 20 godina vozio labudicu, a zadnjih 12 godina radnički autobus i nakon toga sam otišao u penziju. Navozio sam se u životu. Prošao sam milijune kilometara, a vjerojatno ne postoji kutak bivše Jugoslavije u kojoj nisam bio. I dalje vozim bez problema. Sjednem u auto i odem 400 kilometara za Pulu i to bez stajanja, osim ako moram na zahod. Što je najvažnije od svega, nikad u životu nisam imao prometnu nesreću, nit’ sam završio u grabi, a s obzirom na prijeđene kilometre, to je stvarno rijetkost – zaključio je Franjo Franc Fašaić.
