Vrganj, jedna od najcjenjenijih i najpoznatijih jestivih gljiva u Hrvatskoj i šire, ove godine pokazuje neobično slabo prisustvo u prirodi, na razočaranje brojnih berača i ljubitelja gljiva. Iako su sezonski uvjeti u svibnju obično pogodni za njegov rast, s kombinacijom topline i vlage koji potiču izbijanje plodnih tijela iz zemlje, ovogodišnje promjenjivo i često suho vrijeme poremetilo je njegov prirodni ritam. Tek sredinom srpnja pojavili su se prvi izolirani primjerci, i to u znatno manjim količinama od uobičajenih. Iskusni gljivari i šumari slažu se da ovako loša sezona nije viđena godinama.
– Berem vrganje još od kad sam bila djevojčica, dakle preko 70 godina. Međutim, ovako nešto ne pamtim, šume su prazne… – ispričala nam je umirovljenica koji smo sreli podno Bilogore.
Vrganj poznat i kao pravi vrganj, omiljen je zbog svog bogatog okusa i čvrste teksture, a lako ga je prepoznati po smeđoj klobuci i bijelom stručku prošaranom mrežastim uzorkom. Raste pretežno u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, često u simbiozi s hrastom, bukvom i borom. Njegova pojava ovisi o čitavom nizu ekoloških faktora, među kojima su ključni temperatura tla, količina padalina i razina vlage u zraku. Ove godine, nestabilne vremenske prilike, s dugim sušnim razdobljima, naglim olujama i vrlo visokim temperaturama, stvorile su uvjete koji su nepovoljni za micelij, podzemni dio gljive koji je zaslužan za stvaranje plodnih tijela. Micelij je vrlo osjetljiv na poremećaje u vlažnosti tla, a ljetne sparine dodatno su usporile njegovu aktivnost.
Za berače, koji svake godine s nestrpljenjem iščekuju početak sezone, ovo je veliko razočaranje, ali i podsjetnik na to koliko su prirodni ciklusi krhki i ovisni o klimi. Mnogi od njih primjećuju da su čak i tradicionalne gljivarske lokacije, koje godinama obilato rađaju, ovog srpnja gotovo potpuno zakazale. Neki su se nadali da će srpanjske kiše popraviti stanje, no i one su bile previše sporadične ili su došle prekasno da bi potaknule masovniji rast.
Unatoč svemu, iskusni berači ne gube nadu. S kolovozom i rujnom obično dolazi i druga, jača faza sezone vrganja, pa mnogi vjeruju da još nije sve izgubljeno. U nekim mikroklimatskim zonama, gdje je tlo uspjelo zadržati nešto više vlage, može se očekivati kasniji, ali ipak značajan val plodonošenja. No, hoće li do toga doista doći, ovisit će o vremenskim prilikama u narednim tjednima. Za sada, međutim, ostaje činjenica da sezona vrganja 2025. godine ulazi u anale kao jedna od najslabijih u novijem pamćenju, ostavljajući iza sebe tihu šumu bez mirisa svježe ubranih gljiva.
FOTO Podravski list
