Kad grad utihne, svjetla se priguše, a dan spusti tempo, mlada učiteljica uzima papir i flomaster, u većini slučajeva plave boje. U to doba dana uglavnom počinje njen mali ritual. Gracija Grošić (29), učiteljica njemačkog jezika i povijesti umjetnosti, u večernjim satima radi ono što je prati od djetinjstva, crta.
– To mi je bijeg i smirenje u jednom – počela je priču jednostavno, kao da je riječ o nečem sasvim običnom, a ne o hobiju koji ju je doveo do New Yorka i Beča. Crtanjem se bavi od djetinjstva, svi su u kući nešto crtali pa se vještina s godinama „preslikala“ i na nju. Taj ispušni, kreativni ventil kod nje nije nestao ni u studentskim godinama, iako je, priznala je, tada bio gurnut malo u stranu. No kreativno izražavanje nikad nije potpuno nestalo.
– To je dio mene. Nešto što je utkano u moj svakodnevni život – nastavila je. Vrijeme za crtanje, kao i kod većine zaposlenih ljudi, predstavlja joj svojevrstan luksuz. Zato ga Gracija krade navečer, kad nastupi tišina ili vikendom. Motivi koji se nalaze na njenim crtežima su život, biljke, životinje, priroda, emocije, ljubav. Uglavnom, sve ono što je okružuje i što ju na neki način dotakne završi na papiru.
– Fascinantno mi je kako se kroz umjetnost može prikazati stvarnost, ali iz neke nove dimenzije. Ne samo kroz crtež, nego i film, pisanje, sve to govori o istom, o svakodnevnom životu – objasnila je Gracija. Ako ste ikad vidjeli njezine radove, jedno vam sigurno nije promaknulo, a to je plava boja koja na njima dominira. I to ne slučajno.
– Plava mi daje dubinu, prostranstvo. Volim more, a kroz plavu boju najbolje mogu prikazati emocije. Za razliku od crvene, koju mnogi vežu uz strast, za mene je plava boja boja ljubavi – objasnila nam je ova amaterska umjetnica. Njeni crteži puni su sitnih detalja, zavijutaka i skrivenih elemenata. Tehnika kojom crta nema neki poseban naziv, kaže da ju je sama osmislila, pa smo ju u šali nazvali Gracijinom tehnikom. Radovi joj ne ostaju skriveni u ladicama. Trebalo joj je vremena da se ohrabri, ali prvi iskorak dogodio se još u srednjoškolskim danima, kad se prijavila na Festival umjetničkih zastavica. Bila je maloljetna, izvan konkurencije, no njezin je rad završio izložen i to joj je bio važan trenutak. Pravi poguranac dobila je nedavno, slanjem crteža na Treću reviju mladih umjetnika u Slavonskom Brodu.
– Kad vidiš da netko drugi u tvojim crtežima vidi vrijednost, to te stvarno motivira – dodala je. Danas redovito prati otvorene natječaje, često one koji nisu namijenjeni isključivo profesionalnim umjetnicima. Jer, kako sama kaže, sebe ne doživljava kao umjetnicu u klasičnom smislu.
– Ovo nije moj posao, nego hobi koji me ispunjava – naglasila je. Rezultati su svakako za pohvaliti se. Radovi su joj izlagani i izvan Hrvatske, u Beču, Londonu i New Yorku. U Beču fizički, a u svjetskim metropolama putem izložbi koje se temelje na originalnim fotografijama radova. Jedan od trenutaka koji će pamtiti cijeli život dogodio se na Times Squareu gdje je njen rad prikazan na billboardu, što joj je bilo uzbudljivo i posebno priznanje.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
