Marica Lenardić (73) iz đurđevačkog prigradskog naselja Sirova Katalena umirovljeničke dane provodi radno. Bez obzira na godine, kaže ona, zdravlje je dobro služi pa još uvijek vodi brigu u vrtu. Uzgaja grah, mladi luk, grašak, krumpir i kukuruz, a iako je vrt poveći, sav urod namijenjen je za njenu obitelj.
– Živim sa sinom i za nas dvoje bi toliko povrća bilo previše. No, imam još jednog sina u Zagrebu pa on stalno može računati na domaće proizvode – priča nam Marica.
Nema dana, dodaje ona, da nije u vrtu jer stalno treba nešto „posložiti”. Ove godine ima puno posla jer zbog prevelike vlage stalno raste drač.
– Ova godina je baš nekako čudna s tim vremenom. Zimu nismo imali, a sad ima toliko vlage u zraku da vegetacija stalno buja. Nedavno smo imali i tuču pa sad još ne znamo hoće li biti što od graška na kojem je najveća šteta – kaže Marica. Godinama je uzgajala i krave i koze, ali je od stočarstva na kraju odustala. Sad od „živine” ima samo kokoši jer joj je nezamislivo da je dvorište skroz pusto.
– Od stoke se više ne može živjeti pa nije ni čudo da je kod nas u cijeloj Kataleni gotovo ni nema. Mladima je to neisplativ i neprivlačan posao, a mi stariji trudimo se imati kokice da je barem nekakva „živina“ na imanju – dodaje Marica. Posao oko vrta, naglašava, zaslužan je za njenu vitalnost. Sve njene prijateljice često joj znaju reći da je u odličnoj formi i sa 73 godine na „plećima“.
– One koje su i po deset godina mlađe od mene često mi znaju reći da bi htjele biti poput mene. Očito se stalni rad ne zemlji isplati jer da sam sve prodala i zalegla, možda bi već bila u Domu za starije. Ovako, iako sam stara, moja obitelj još uvijek ima koristi od mene – zaključila je Marica Lenardić.
FOTO/VIDEO Dinko Borozan
