Joža Leško prije dvije godine doživio je težak moždani udar koji mu je u potpunosti promijenio život. Ovaj usamljeni 64-godišnji hrvatski branitelj kretati se normalno više ne može, a svakodnevni poslovi, pa čak i oni najjednostavniji, za njega su postali izazov. Naime, Jožina lijeva ruka, a nažalost i noga, danas su u potpunosti ukočeni.
– Doslovno moram hodati na nožnim prstima, inače odma padam. Leva ruka ostala mi je uvek na pol ispružena i na njoj prste niti ne osečam. Sad sam već kol’ko tol’ko priviknul, ali i dalje se mučim. Da me barem vmorilo do kraja, a ne kaj me načelo – požalio nam se Joža u toplini svog besprijekorno čistog doma u Glogovcu, naselju na području Općine Koprivnički Bregi.
Bez obzira na ozbiljan zdravstveni problem koji mu već dvije godine zagorčava svakodnevicu, ovaj 64-godišnjak ističe kako mu ne treba ničija pomoć. Joža ne samo da vodi brigu o sebi i svom imanju, već i o naslijeđenom vinogradu, do kojeg svakodnevno pješači, korak po korak, jer drugog izbora niti nema, priča nam on i inzistira da barem, zajedno s njim, popijemo jutarnju kavicu.
– Bolničko liječenje i terapije lijekova mi ne pomažu. Ne znam postoji li uopće fizioterapeut ili liječnik koji bi mi mogao pomoći. Jedina želja mi je da ponovno mogu koristiti lijevu ruku, a ukoliko to nije moguće, neka mi barem to liječnici otvoreno kažu, pa da se prestanem nadati da će jednoga dana biti bolje nego što je sada – nesretan je Glogovčan koji preživljava sa samo 150 eura braniteljske naknade mjesečno, no financijska pomoć ga uopće ne zanima, jer, naglašava, uvijek se nekako snađe.
– Imam prijatelje i međaša koji mi uskoće u pomoć. Financije me uopće ne zabrinjavaju. Cijeli život sam živio skromno i po tom pitanju imam sve što mi treba. Zdravlje je najveće bogatstvo, a ja to dobro znam jer ne tražim ništa osim da mogu normalno koristiti ruku i hodati, kao što je to bilo nekad. Možda se moja priča preko vas proširi, pa se nađe netko tko ima rješenje za moj zdravstveni problem – nada se Joža Leško.
