Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Koprivničkom profesoru geografije Vedranu Šikiću krajem prošle godine sinula je ideja koju je upravo ovih dana i realizirao, a jedinstven projekt nazvan „Nestajući zavičaj“ tako je priveo kraju. Šile, kako ga zovu prijatelji i poznanici, je veliki zaljubljenik u kretanje i prirodu pa ga se često može sresti kako biciklira podravskim krajem.
– Vozim se biciklom već desetak godina i sva sam ta sela već ranije obišao. Kao profesoru geografije, ta mi je tematika oko stanovništva i naselja ipak najzanimljivija. Krajem prošle godine rodila se ideja da obiđem sva naselja udaljena od Koprivnice u krugu od 20 kilometara, zabilježim to na foto i video i materijal i objavim na internetu, čisto da ljudi vide da ta sela postoje i da su blizu nas. Neka od njih imaju samo osam stanovnika kojih uskoro, kroz koju godinu, neće ni biti pa neka to ostane zabilježeno za dugoročno sjećanje – ispričao je Vedran koji se dobro pripremio prije nego je krenuo u svoj projekt.
Na državnom zavodu za statistiku pogledao je zadnji popis stanovništva, isfiltrirao naselja koja su u krugu 20 kilometara zračne linije od Koprivnice, a budući da je primijetio da su neka na samom rubu od 50 stanovnika, digao si je prvotno zadanu ljestvicu na 60 ljudi prema popisu iz 2021. godine.
– Bilo mi je žao neka sela izbaciti s popisa. Računao sam da je u tri godine od zadnjeg popisa stanovništva broj ljudi koji tamo žive zasigurno pao, pa mi je 60 bila polazna točka. Na kraju se na listi za obilazak našlo točno 37 malih, slabo naseljenih naselja – priča nam. I tako je jednog vikenda krenuo, kilometar po kilometar, a u prosjeku je u svakoj vožnji izgazio njih 50 i, malo pomalo, obišao svih 37 naselja. Najmanje selo koje je obišao bio je Kostadinovac, u kojem danas živi osam ljudi, a među njima i jedna Vedranova učenica koja se ne slaže s njegovim podatkom i tvrdi da ih je u njenom naselju samo sedam. Idući po veličini bili su Mali Botinovac i Kamenica s po devet stanovnika.
– Najduža ruta bila je 75 kilometara, kad sam vozio prema križevačkim selima oko Vojakovca, u Pobrđanima Vojakovačkim. To mi je na cijelom putovanju, kad gledam unatrag, bila najnapornija dionica, ali je na sreću tada stigla zahvala u vidu okrijepe koju su mi pripremili ljubazni mještani i počastili me kobasicama, špekom i gemištom. Zahvaljujući njihovom ljubaznom gostoprimstvu, u gostima sam se zadržao puna dva sata. Općenito, gdje god sam prošao, naišao sam na vrlo susretljive ljude. Uglavnom stariju populaciju, tek rijetko neko mlađi, a na jednom sam se mjestu, u Maloj Branjskoj, čak i utrkivao s dječakom kojeg je moj posjet njegovom kraju baš zainteresirao i iznenadio – govori Vedran pomalo razočaran što ljudi slabo prepoznaju ljepote koje skrivaju Podravina i Prigorje, a još manje ih cijene.
Sad kad je bicikl u garaži, a Vedran pomalo sređuje dojmove uz pomoć pozamašne foto galerije i video uradaka, zaključak koji je izvukao je nažalost da će ta manja sela, koja danas broje desetak ljudi, za 20-30 godina zapravo ostati na nuli, a jedino će toponimi, odnosno table s nazivima naselja ostati kao nijemi svjedoci nekih davnih, boljih vremena. U ovom je kraju puno i previše napuštenih kuća, kaže Vedran te dodaje da je velika šteta da se ovakav potencijal u okruženju, na svega 20-ak kilometara od centra Koprivnice, ne koristi za razvoj ruralnog turizma.
– Oni koji su ostali velikom većinom bave se poljoprivredom i stočarstvom. Između dvaju sela su ogromni prostori, kilometri brda i polja, a po obroncima pasu životinje. Dobar dio mladih ljudi, ako su i ostali, bježe od poljoprivrede i uglavnom putuju u grad na posao. Zanimljivo da u skoro svakom selu postoji društveni dom, no pitanje je kad im je zadnji put netko otvorio vrata. Nema u tim selima ni kafića ni restorana, nema trgovine. U Maloj Rasinjici sreo sam kombi trgovinu putem koje se ljudi opskrbljuju najosnovniji namirnicama – priča Šikić koji je na svojim fotografijama redom bilježio znamenitosti poput starih crkvi, spomenika iz drugog svjetskog rada, ali i piramidu na Bilogori.
Vedran preporuča obilazak ovih lokacija koje su, kao što smo već naveli, neotkrivene i velikom broju Koprivničanaca i stanovnicima iz okolice, a garantiraju avanturistički vikend pun novih iskustava i uspomena.
– Budući da sam ja već ranije biciklom prošao sve te krajeve, iznenadilo me što su danas još samo dva sela potpuno bez asfalta. To su Grbaševac, od kojeg je asfalt još kilometrima daleko, i Kostadinovac do čije table vodi asfalt, no tu i prestaje. To bi, po mom skromnom mišljenju, trebao biti minimalni civilizacijski nivo u 21. stoljeću, a možda bi onda i brojka od osam, devet ljudi bila u najmanju ruku konstanta, ako je već teško zamislivo da bi ona s godinama rasla – govori Vedran te otkriva jednu zanimljivu činjenicu koja mu se iskristalizirala tek kad je po završetku projekta sjeo i počeo se baviti snimljenim materijalima.
– Shvatio sam da ovaj moj projektić zapravo priča priču Rim tim tagi dim, jer baš iz ovakvih sela ljudi odlaze i ta su sela već dugo na samrti bez neke realne šanse za spas. Zato ih treba podržati dok su još uvijek tu, pa kol’ko ide – ide – kazao je na kraju Šikić, zahvalan svima onima koji su mu nesebično na bilo koji način pomogli na njegovom putovanju podravskim i prigorskim malim selima.
Na svom putovanju dugom 500 kilometara, odrađenih u ukupno desetak vožnji, Vedran je prošao kroz Lukovec, Belanovo Selo, Ivančec, Mala Rasinjica, Velika Rasinjica, Mala Rijeka, Segovina, Ribnjak, Ludbreški Ivanac, Prkos, Jankovac, Grbaševec, Antolovec, Vojvodinec, Komatnica, Paunovac, Brđani Sokolovački, Gornji Maslarac, Široko Selo, Rovištanci, Kamenica, Srdinac, Javorovac, Gornji Mosti, Poljančani, Donjara, Mali Botinovac, Prnjavor Lepavinski, Rijeka Koprivnička, Mala Branjska, Velika Branjska, Male Sesvete, Kostadinovac, Mali Carevdar, Pobrđani Vojakovački, Vujići Vojakovački i Mičijevac.
FOTO/VIDEO Ustupio Vedran Šikić
