Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Već drugu godinu zaredom uskoro trogodišnji dječak Leonid Šimunović nije primljen niti u jedan vrtić u Križevcima. Maleni Leonid rodio se bez vida na lijevom oku i nosi očnu protezu te mu je utvrđen 30-postotni invaliditet. No, Leonidovo desno oko potpuno je zdravo i on ne zahtijeva nikakvu dodatnu skrb, njegu, kao ni osobnog asistenta. Unatoč tome, njegovim roditeljima Ivani i Borisu prije nekoliko je dana stiglo rješenje kako je stručno povjerenstvo na temelju održanog inicijalnog razgovora donijelo odluku o nemogućnosti Leonidovog upisa u redovan program Dječjeg vrtića Križevci.
Kao razlog se navodi da iz razgovora i uvida u dokumentaciju o zdravstvenim potrebama djeteta proizlazi da se preporučuje uključenje djeteta u tretman edukacijskog rehabilitatora te pohađanje vrtića u sklopu Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Križevci. Ivana i Boris Šimunović ogorčeni su ovakvom odlukom i uvjereni su da se njihovo dijete diskriminira. Ističu da bi zbog odbijanja upisa njihovog sina u vrtić mogli otići iz Križevaca, u koje su doselili prije nekoliko godina iz Zagreba vjerujući da će manja sredina biti bolja za odrastanje njihovog djeteta.
– Početkom mjeseca dobili smo rješenje, a u njemu se ravnateljica Dječjeg vrtića Križevci poziva na dokumentaciju koju smo mi dali u prilog djetetu. Doslovno je iz konteksta izvučeno da je Leonidu potrebna pojačana skrb i njega, a kao drugi razlog pozvala se na nalaz edukacijskog rehabilitatora kojem smo išli jednom, i to na preporuku neuropedijatrice koja je preporučila da se dijete povremeno prati. Kad su vidjeli njegovu dijagnozu, utvrdili su da mu rehabilitator nije potreban jer nema razvojne poteškoće, a u istoj toj dokumentaciji preporučuje se uključivanje u redovan vrtićki kolektiv – kazala je Ivana Šimunović i dodala da je iz rješenja koje su dobili posve nejasno zašto njezin sin nije primljen u vrtić.
Potpuno samostalan
– Asistent mu ne treba, a prati se interdisciplinarno kod različitih specijalista i svi su oni dali zeleno svjetlo da dijete mora biti uključeno u redovni vrtićki kolektiv. Neuropedijatrica iz Klaićeve koja ga prati od rođenja rekla je da dijete mora u vrtić, baš kao i dječji psiholog i edukacijski rehabilitator. Jedino u Dječjem vrtiću Križevci očito smatraju da mu mjesto nije u vrtiću, a što je to nego diskriminacija djeteta s invaliditetom, jer on osim što ne vidi na jedno oko, nema niti jednu drugu dijagnozu – ogorčena je Šimunović koja se obratila i pravobraniteljici za osobe s invaliditetom, čija je preporuka i gradu i vrtiću bila da se riješi problem, no prošla je već godina dana, a ništa nije riješeno.
– Zar se ovo društvo ne bi trebalo temeljiti na inkluziji osoba s invaliditetom, a ovdje našem sinu već u startu kažu ne, tebi nije mjesto s ostalom djecom, već negdje drugdje. Još od lipnja prošle godine tražimo razgovor u uredu gradonačelnika, no nitko nema vremena za nas i pozivaju se da vjeruju stručnom povjerenstvu vrtića i ravnateljici. Zar su oni nepogrešivi? Znači zanemarit ćemo mišljenje specijalista, pravobranitelja i prihvatiti samo mišljenje vrtićke komisije? – rekla je Šimunović i istaknula da su u vrtiću bili iznenađeni što su oni i ove godine odlučili prijaviti svoje dijete u vrtić.
– Zamislite, usudili smo se boriti za pravdu za svoje dijete. Naš Leonid je potpuno samostalan, i jede i trči jednako kao svi svoji vršnjaci i za njima ne zaostaje nimalo u psihofizičkom i motoričkom razvoju. Zašto bi mu bilo uskraćeno ono što mu pripada po svim međunarodnim i našim pravima, a to je predškolski odgoj, jer vrtić nije mjesto gdje se samo čuvaju djeca. Vrtić je odgojno – obrazovna ustanova, a mom djetetu se to uskraćuje. Netko se igra s Leonidovom budućnosti i on može biti obilježen samo zbog toga što ne vidi na jedno oko – kazala je Šimunović i dodala da se njoj i mužu Borisu stalno javljaju roditelji s pričama da redovne vrtićke programe u Hrvatskoj pohađaju i djeca u spektru autizma, s multiplom sklerozom, čak i slijepo dijete, a njihovo nema to pravo.
– Izgleda da ćemo se morati odseliti iz Križevaca jer će moje dijete ovdje biti obilježeno i neće imati jednake uvjete kao druga djeca. Aktivno razmišljamo o odlasku, no nećemo dopustiti da se naše dijete diskriminira. Cijeli život posvetili smo djetetu i zbog njega smo doselili u Križevce. Ja sam iz Zagreba, muž iz Like, a iako imam završen fakultet, našla sam posao u srednjoj stručnoj spremi da radim samo pet dana u tjednu po osam sati da mogu što više vremena biti sa sinom. Mama sam mu, što bih trebala, pognuti glavu i odustati – istaknula je Šimunović i dodala da su dobili poruku Udruge Sidro – odgojitelji u zaštititi prava djeteta u dječjem vrtiću koji su tražili očitovanje jer smatraju da je to otvorena diskriminacija.
Psihofizičke potrebe
– Od zdravog djeteta koje ima samo 30 posto invaliditeta hoće napraviti dijete koje zahtjeva ne znam kakvu pažnju. Očito ako nisi sto posto zdrav, za tebe nema mjesta u vrtiću, a sada još čekamo konačno rješenje upravnog vijeća jer smo se na rješenje ravnateljice žalili. Pokrenut ćemo tužbu zbog diskriminacije djeteta s invaliditetom, a kakva god bude novčana isplata, kada namirimo odvjetnike, svu odštetu uplatit ćemo Centru za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju za djecu kojoj je to potrebno, jer našem Leonidu nije potrebna pomoć –rekla je Šimunović i istaknula da su nakon prošlogodišnje odbijenice od vrtića šutjeli, no sada su odlučili da progovore o onome kroz što prolaze.
– Cijelo vrijeme nam se govori da lani nismo priložili dokumentaciju i nalaze, da smo skrivali invaliditet djeteta da bismo se odjednom počeli razbacivati djetetovim invaliditetom. Dobivamo obavijesti iz svih vrtića da oni ne mogu zadovoljiti njegove psihofizičke potrebe, a nitko nam ne definira koje su to točne potrebe. Pa da i mi kao roditelji nešto saznamo, no nitko nam ne zna reći odgovor i zakon, koji bi nas trebao štititi, okreće se protiv nas. Ima li on po tome možda neku razvojnu poteškoću za koju mi ne znamo? Ispada kao da mi ne želimo najbolje svom djetetu i zar bih stavila svoje dijete u vrtić znajući da mu je potrebna dodatna njega? Nećemo stati sve dok se situacija ne istjera do kraja i za svoje dijete borit ćemo se svim snagama – zaključila je Ivana Šimunović.
Donijeta odluka da se djetetu omogući pohađanje vrtića
Od utorka kada smo razgovarali s Ivanom i Borisom Šimunović pa do kraja tjedna očito se puno toga promijenilo. O problemu s kojim se susreće obitelj Šimunović obratili smo se i Gradu Križevcima i Dječjem vrtiću Križevci. Iz Grada Križevaca ističu da im je prije svega žao što se obitelj Šimunović našla u ovakvoj situaciji, a na upravnom vijeću vrtića donijeta je odluka da se Leonid ipak primi u vrtić.
– U ovom slučaju, a s obzirom na podnijetu žalbu roditelja te na dobrobit djeteta, na 55. sjednici Upravnog vijeća Dječjeg vrtića Križevci donijeta je odluka da se djetetu omogući pohađanje vrtića u skladu s propisanim uvjetima i standardom predškolskog odgoja, s obzirom da se radi o djetetu s teškoćama u razvoju (sukladno članku 4. Državnog pedagoškog standarda). Također, gospođa Šimunović se telefonski obratila Uredu gradonačelnika u ponedjeljak,
1. srpnja te je nakon provjere činjenica koje je tom prilikom iznijela, a kako bismo bili upućeni u situaciju, dobila pismeni odgovor od istog Ureda, u srijedu, 3. srpnja. Za sva ostala pitanja, molimo da se obratite ravnateljici vrtića kao osobi koja je upućena u detalje ovog slučaja, kao i sve ostalo vezano uz rad vrtića – stoji u dopisu Grada Križevaca, a iako smo ravnateljici vrtića e-mail poslali još u srijedu ujutro, do zaključenja broja nismo dobili nikakav odgovor.
– U petak ujutro dobili smo obavijest da bi Leonid ipak trebao biti primljen u vrtić, no nikakvo rješenje još nismo dobili. Koliko smo čuli, naša žalba stigla je i do županijske koordinacije za ljudska prava, očito se sve odjednom pokrenulo, no ne vjerujemo ništa dok ne dođe pismeno rješenje jer smo zaista već previše toga prošli – kazao je Boris Šimunović.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
