Lorena Popec iz Đurđevca najbolji je primjer da „pozitiva“ može rušiti sve predrasude i, uz neizostavnu obiteljsku ljubav, biti poticaj da se sa svakom bolesti i manom možemo nositi i uklopiti u svako društvo. Bez obzira na to što je rođena s rijetkom bolešću „staklene kosti“, odnosno Osteogenesis imperfecta, Lorena je prava mala zabavljačica i u njenom se društvu svi ugodno osjećaju jer uvijek nastoji pokazati da nijedna njena razlika u odnosu na vršnjake, ne može uništiti njen veseli duh i pozitivan pogled na život. Osteogenesis imperfecta ili „staklene kosti“ nasljedni je poremećaj kolagena koji uzrokuje krhkost kostiju i njihovu laku lomljivost. Oboljeli su i manjeg rasta. Tako je Lorena, koja će uskoro napuniti devet godina, zbog svoje dijagnoze dosad bila na čak šest operacija, a ruke i noge lomila je više od 40 puta. Bolest je razlog zbog kojeg je često prisiljena biti u invalidskim kolicima jer mora paziti da joj kretanje ne uzrokuje nove lomove, a nošenje gipsa skoro da je njena svakodnevica. Ipak, sve te teškoće s kojima je svakodnevno suočena nisu pokolebale Lorenu da od ranog djetinjstva ostvaruje svoje snove. Ide u drugi razred Osnovne škole Đurđevac i odlična je učenica, omiljena je u razredu, a slobodno vrijeme koristi i za pjevanje u dječjem crkvenom zboru i plivanje.
– Ne smatram da sam drugačija od svojih vršnjaka, bez obzira na moju bolest. Oni su me odlično prihvatili i smatraju me jednakom, iako ne mogu hodati kao oni ili biti visoka poput njih. Znaju da imam svoje posebnosti i da je svatko od nas u nečemu dobar. Imam puno prijatelja i obožavam se družiti s njima, kao i oni sa mnom – rekla nam je Lorena. Na zadnjoj operaciji bila je prije godinu dana, a prije dva mjeseca joj je po tko zna koji put pukla lijeva ruka. Jednom je, ispričala nam je, slomila ruku i na balon s kojim se igrala na rođendanu.
– Moram paziti na svaki pokret i ne smijem opterećivati ruke i noge. Kad sam zadnji put slomila ruku samo sam se naslonila na stol. Ponekad nije lako paziti na to, ali tu su mama, tata i bracek koji paze na mene. Obiteljska ljubav i podrška su moji motivi da se dobro nosim sa svim nedaćama i da me nijedan znak moje bolesti ne zamara. Naravno da mi puno znači i podrška prijatelja, učiteljice Marine Patačko i moje osobne asistentice Ane Kolar – dodala je. Majka Maja također ističe da je Lorena prava zabavljačica i da na svaku lošiju dijagnozu vezanu uz svoju bolest gleda pozitivno i traži samo dobre stvari i u najtežim danima.
– Nije nam bilo lako u početku, ali Lorena je i nama dala tu potrebnu snagu da na njenu bolest ne gledamo kao na bilo kakvu manu. Svojim pozitivnim stavom svima nam pokazuje da život bez obzira na sve nedaće uistinu može biti lijep – rekla je njena majka. Lorena je, dodala je, posebna i zato što kod nje bolest nije bila nasljedna jer nitko u njenoj obitelji dosad nije ima „staklene kosti“.
– Nalazima krvi utvrđeno je da je bolest nastala spajanjem pojedinih mojih i suprugovih gena. U sedmom mjesecu trudnoće saznali smo da nešto nije u redu, a odmah kad se Lorena rodila dijagnosticirana joj je ova rijetka bolest. Nedavno smo mi roditelji djece koja boluju od te bolesti osnovali Udrugu Stakleni kako bi imali još veću podršku. Stalno živimo u nadi da će napredak medicine donijeti pomake i u liječenju staklenih kostiju i da će doći dan kad će se naći lijek koji će znatno olakšati svakodnevicu oboljelima – zaključila je Maja Popec.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
