Šesto izdanje trail utrke Dabrov pot ove je godine okupilo 500-tinjak sudionika iz četiri države. Start i cilj je bio na izletištu Halasz Csarda u Legradu, pokraj ušća Mure u Dravu. Trčali su mališani u nekoliko kategorija, dok su oni stariji mogli birati između tri staze; Veliki dabar na 15 kilometara, Mali dabar na sedam kilometara i Dabrić na 3,5 kilometra. Staze vode šumskim putevima i uz samu rijeku Dravu, kroz područje Regionalnog parka Mura-Drava. Trči se i hoda uz šljunčane sprudove, riječna korita i sjenovite šume, uz zvuk rijeke i netaknute prirode. Područje obiluje biljnim i životinjskim svijetom, a nije rijetkost susresti ptice močvarice, šumske životinje ili vidjeti tragove dabrova. Posebnu vrijednost daje prolazak u blizini Ornitološkog rezervata Veliki Pažut, jednog od najvažnijih staništa ptica uz Dravu. Na startu je atmosfera bila odlična, a kako nam je rekla jedna Zagrepčanka, prvi put je ovdje.
– Nismo znali kuda idemo, što je ovo, našli smo vas na karti i evo nas. Cilj nam je završiti utrku – kazala je. Porazgovarali smo i s tatom i sinom koji zajedno trče i zajedno treniraju, a na pitanje hoće li se pratiti na utrci tata je odgovorio da malac sigurno bude brži. Još jedan tata koji se bavi trčanjem doveo je na utrku svoje dvije kćeri.
– Nismo u strahu od kiše već od utrke. Nismo se baš pripremale, ovo nam je prva utrka, a došle smo zbog tate – istaknule su. Trkačica iz Velikog Bukovca stigla je na utrku, ali onu najkraću.
– Nažalost idem na najkraću stazu jer sam ozlijeđena već nekoliko mjeseci, a inače trčim već pet godina – napomenula je. Neki su potegnuli čak iz Rijeke.
– Prvi put sam na utrci, ali ne i u Legradu, tu sam provela djetinjstvo. Kumovi su mi tu, svi su mi tu. Inače trčim i ovo mi dođe umjesto uobičajenog subotnjeg rastrčavanja – naglasila je. Njena kuma, inače legradska svećenica Davorka Horvat, također se pripremala za najkraću stazu. Kako nam je rekla, danas sudjeluje. Inače voli šetati ovom prirodom. No, bilo je iskusnih trkača koji danas nažalost nisu mogli trčati.
– Danas ne trčim, brao sam višnje u Legradu i nezgoda se dogodila. Inače trčim 15, 20 godina. Sin me zarazio. On je trčao polumaratone i maratone i sad je on odustao, a ja se i dalje rekreiram – zaključio je Josip Cenko.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
