Iako iza sebe ima 79 godina života i nekoliko teških operacija zbog kojih hoda uz pomoć dvaju drvenih štapova, Marica Varga iz Reke ne odustaje od onoga što je najviše opušta, sadnje cvijeća. Uhvatili smo je kako pomalo gura tačke sa zemljom i uz ogradu sadi ruže, čija će ljubičasta boja jednog dana krasiti dvorište.
– Pomalo radim, pomalo jaučem od bolova, ali čim su prsti u zemlji, već je lakše. Veli meni kći Valentina, „mama, pa je li ti to treba“, ali ja bez toga ne mogu, to vam je meni uživancija i mir, to me održava. Sad da si legnem, ne bi me ni vrag više digel. Ovak si malo delam, malo odmorim, malo si sjednem, ali pomalo ide – ispričala nam je držeći se jednom rukom za ogradu.
– Drugačije ne bi išlo. S jednom rukom potkopavam zemlju, s drugom se pridržavam. Ne mogu sama nikud iz dvorišta, ni do trgovine. Sin i kćer pomažu mi koliko mogu, kupe što treba, potkopavaju vrt i cvjetnjak, a u vrtu imam i jabuke i domaće breskve. No ja ipak najviše uživam u cvijeću. Nekad ga je bilo jako puno, sad više ne mogu toliko, ali trudim se da je i dalje lijepo, a u tome imam pomoć djece – ispričala nam je. Kaže kako živi sama i brine o okolišu koliko može, jer joj je suprug umro prije tri godine. Nije ni njoj bilo lako kroz život i prošla je nekoliko ozbiljnih operacija, a triput joj je dijagnosticiran i isti karcinom.
– Imam godine, ali ne dam se. Ako me pamćenje dobro služi, 1986. su mi izvadili maternicu pa dok su me otvorili onda i jednog jajnika, jer su vidjeli da nešto ne štima. Poslije sam imala karcinom mjehura, pojavio se čak triput. Prvo sam ga operirala 2010., pa 2014. i onda 2017. Sad vele da je dobro i da ga više nema – napomenula je baka Marica pa nastavila nabrajati poteškoće.
– Bila sam na još jednoj operacija pa mi je rekel primarijus Krušić, bumo vidli, još možda kojih pet godina, a koliko je samo od toga prošlo. Ne dam se ja. U međuvremenu sam ostala i bez supruga, kako sam rekla, umro je 2021. godine. I od tad sam sama, kćer Valentina me vozi doktoru, a ja se snalazim koliko mogu. Sad me i koljeno jako boli, sve je natečeno, a naručena sam tek u petom mjesecu. Morali budemo to ranije riješiti, barem neka mi injekciju daju, jer bolovi su strašni. No dobro, nekak bude, bilo je i dosad. Bitno da ja mogu izaći van i posaditi si cvijeće – zaključila je Marica uz dodatak da je cijeli život u Reki i tu bude ostala dok onaj gore ne odluči da je dosta.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
