SERIJAL NESTALI (2. DIO)
Stanovnike Rasinje još uvijek proganja nestanak njihovog sumještana, 57-godišnjeg Marijana Đure, koji je netragom nestao sredinom kolovoza 2015. godine. Marijan je gotovo cijeli radni vijek proveo kao radnik INA-e, vodio je uobičajen život, s dugogodišnjim se prijateljima družio u goricama i lokalnoj gostionici, u obiteljskoj kući živio je s bratom i majkom – na prvi dojam bez prevelikih stresova. Međutim, nestao je, i to krajnje misteriozno, a već osam godina za njime tragaju prijatelji Slavko Hunjec i Zdravko Kralj, koji ni danas nemaju nikakve informacije gdje im je prijatelj, ali imaju teorije o njegovom nestanku.
Samo dan uoči njegovog nestanka, Zdravko, Slavko i Marijan sjedili su u lokalnoj gostionici kao i sto puta prije. Društvo je proslavilo kraj radnog tjedna uz nekoliko gemišta, a razdražljivi Marijan rekao im je da mu je dosta života. Ipak, Zdravko i Slavko na takve su priče već bili navikli, Marijan je nakon nekoliko gemišta znao potezati takve teme. Rano ujutro zamolio je prijatelja da ga odvede na vlak, rekao je da ide na ljetovanje i ubrzo nestao.
Prijatelji nestalog Marijana ne vjeruju da je počinio samoubojstvo
– Tog jutra jedan prijatelj iz Rasinje automobilom je odveo Marijana na željeznički kolodvor gdje je on kupio kartu za Zagreb i rekao da ide na more, nije spominjao lokaciju niti s kim ide. Nije odavao nikakav dojam da nešto planira, mnogo puta prije otišao je na ljetovanje s obzirom na to da je bio u mirovini i imao je financijskih sredstava da si omogući odlazak na more i nekoliko puta godišnje. Prošlo je nekoliko dana i nismo ga uspjeli dobiti na mobitel, već smo i zaboravili da je na neki način najavio samoubojstvo. A onda nas je jedan prijatelj obavijestio da se čuo s Marijanom koji mu je rekao da se nalazi na Krčkom mostu i da će se baciti. Ali takvim stvarima nismo davali puno pažnje, znao je često takve gluposti baljezgati nakon nekoliko gemišta, to su bile uobičajene situacije i više se iskreno na takve razgovore nismo ni obazirali – kažu zabrinuti prijatelji nestalog Marijana.
Dani su prolazili, Marijanovi prijatelji mislili su da se nešto ljuti, da mu treba par dana da se „ispuše“ pa će se javiti i vratiti u Rasinju. Nažalost, to se nije dogodilo, a sve je izvjesnije bilo da Marijan ima određene financijske probleme.
– Nakon nekoliko dana naših učestalih poziva, Marijan se nije javljao i to nam je bio prvi signal za uzbunu. Znao je on i prije malo previše popiti u lokalnoj gostionici pa se danima ne bi javljao, ali ovog puta nije uzvratio na naše pozive. Njegov nestanak otišli smo prijaviti u PU Koprivničko-križevačku s njegovim bratom, objasnili smo okolnosti nestanka i rekli da je otišao na more te da je prijatelju rekao kako se planira baciti s Krčkog mosta. Policija je odmah obavijestila PP Krk, čiji su djelatnici locirali signal njegovog mobitela koji je posljednji put bio korišten na širem riječkom području – objašnjavaju Slavko i Zdravko.
Nije bilo nikakvog razloga da Marijan nestane, imao je odličnu plaću u INA-i i dovoljno novca za lagodan život. Sumnjiva je bila jedino situacija vezana uz njegovu otpremninu. Kako je Marijan imao još nekoliko godina do pune mirovine, iskoristio je mogućnost uzimanja otpremnine u iznosu od 300.000 kuna, ali taj je novac potrošio u relativno kratkom vremenu, a nitko ne zna na što.
Kuća u kojoj je Marijan živio s majkom i bratom
– Nikad nam se nije žalio na financijsku situaciju, štoviše, rekao nam je da je uzeo otpremninu u INA-i i da mu do mirovine preostaje čekati dvije-tri godine. Uvijek je znao počastiti i pomoći onima koji nisu imali, novac mu nije predstavljao nikakav problem, imao ga je i više nego dovoljno. Čak smo i ljetovanja provodili zajedno kod njega jer je mogao koristiti INA-ino odmaralište blizu Kaštel Sućurca. Kasnije kada smo vrtjeli film, jedino na što se požalio bilo je to da je relativno brzo potrošio otpremninu, nismo ga pitali na što, bio je dosta povučen i nije volio razgovarati o svojim problemima. Čak nije bio ni kockar, volio si je malo popiti, volio je druženje u goricama, baš ništa nije ukazivalo na to da bi mogao zauvijek nestati. Također, spomenuo nam je da je izgubio karticu za bankomat pa da ne može podići novac s računa – prisjećaju se Slavko i Zdravko.
Upravo je u tom smjeru krenula potraga. Marijan je bio čovjek bez nasljednika, izvrsne financijske situacije i voljan pomoći nepoznatim ljudima, ali i laka meta za one koji bi se mogli okoristiti njegovom situacijom. Uostalom, gubitak kartica nikad nije prijavio, što baca sumnju na cijeli slučaj, jer svatko tko izgubi karticu prijavio bi to dežurnoj banci.
– Policija je u početku dolazila svaki drugi dan, ispitivali su nas o njegovom životu, tražili su bilo kakvu informaciju koja bi pomogla riješiti njegov nestanak. Malo nam je bilo već i dosta tih ispitivanja, znate kakvi su ljudi sa sela, još samo fali da neko pomisli da smo mu mi nešto napravili. Međutim, evo, i dandanas nakon osam godina nema nikakvih informacija gdje je on. Ne vjerujemo da je u inozemstvu, vjerojatno se spetljao s pogrešnim ljudima, imao je mnogo novca, tko zna što se moglo dogoditi, mi mislimo da mu se nešto loše dogodilo zbog novaca. Čak mislimo i da je možda nekome bio jamac za kredit pošto je volio pomoći ljudima, jer nemoguće da je toliki novac potrošio u tako kratkom periodu. Nama je rekao da je dobio više od 300.000 kuna otpremnine, tako da nemoguće da je taj novac potrošio u gostioni, nije kupovao poljoprivredne strojeve, jedina veća investicija mu je bila gradnja pečenjare u sklopu kuće koju nikad nije dovršio – smatraju Marijanovi prijatelji.
Marijan je nestao u ljeto 2015… Signal njegovog mobitela posljednji je put zabilježen na riječkom području
U teoriju o samoubojstvu oni ne vjeruju. Da se i bacio s Kričkog mosta visokog 67 metara, nešto bi se našlo, barem posmrtni ostaci ili osobne stvari. A onda se kao grom iz vedra neba pojavila informacija da je Marijan viđen u Splitu.
– Nakon nekih dvije godine nestanka, jedan poznanik iz Cvetkovca koji inače radi kao vozač kamiona rekao nam je da je vidio Marijana u samom centru Splita. Odmah smo prijavili policiji tu informaciju, ali iskreno nismo povjerovali u tu priču. Kakva god je bila situacija, on bi našao način da se javi nama prijateljima, s obzirom na to da s bratom nije baš bio u skladnim odnosima, praktički se jedino s nama i družio – kažu prijatelji koji jedini tragaju za njim.
Puno je slučajeva u kojima su ljudi nestajali zbog imovinske situacije, a Marijanova dobra narav i smionost možda ga je mogla koštati života, smatraju Slavko i Zdravko, koji su imali želju da mu se obrate. Naravno, ako je živ. – Nakon ovih osam godina mi ne vjerujemo da je on živ, jer da je, on bi se javio. Godinu dana nakon nestanka preminula mu je majka, mislili smo možda će doći na sprovod, ali nije ga bilo, a to ne bi propustio kao svatko tko pokapa svojeg člana obitelji. Ako je živ, mi bismo mu poručili da se vrati, što god da se dogodilo može se riješiti. Ima nas koji smo mu cjeloživotni prijatelji, koliko smo samo fešta proveli skupa u goricama i ovdje u gostionici. Čak i ako ima neke financijske probleme mi ćemo pomoći, nije nikakav problem – zaključuju tužnim glasom.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
