Bogdanka Miklenić (74) i Mirjana Vitanović (75) iz križevačkog prigradskog naselja Osijek Vojakovački godinama imaju svoj zajednički vrt nedaleko od potoka koji je mještanima nekad služio za pranje rublja. Iako je ta parcela udaljena od njihovih kuća, Bogdanka i Mirjana, koje su inače šogorice, zbog plodne zemlje na tom području svake godine sade povrće. Bez obzira na poodmakle godine, ne odustaju od posla na zemlji i rada s motikom.
– Tu sam rođena, a radni vijek provela sam u Zagrebu. Čim sam otišla u mirovinu, sa suprugom sam se vratila na rodnu grudu i otad zajedno s Mirjanom vodim brigu o vrtu. Dobro nam dođe malo takvog razgibavanja i ne kaže se uzalud ona stara izreka da nema kruha bez motike – priča nam Bogdanka. Rad u vrtu, dodaje Mirjana, budi i stare uspomene pa se tako nerijetko sjete kako su nekad u mladim danima u potoku uz tu parcelu, kao i većina žena iz Osijeka Vojakovačkog, prale rublje.
– Mi smo imale sreću da nam je potok bio takoreći pod nosom pa nismo morale daleko ići kad se trebalo prati rublje. Bilo bi dobro da se taj običaj oživi pa da mlade generacije vide kako se nekad živjelo. Tad su mlade generacije bile puno sretnije od ovih današnjih, koje su samo vezane za ekrane. Da se drže motike i više rada s rukama, možda bi svima bilo bolje – kaže Mirjana. Zdravlje ih, ističu Bogdana i Mirjana, odlično služi pa im nije teško „hrmbati” u vrtu. Povrća svake sezone ima i previše pa ga dijele obitelji i prijateljima.
– Nije nam za silu prodavati povrće, iako nam penzije nisu bajne. Nama je najvažnije da imamo nekakvu zanimaciju, a u šali kažemo da još hranimo brojna usta jer mi ne možemo pojesti sve ono što ovdje uzgojimo. Jedino nas žalosti što nas Osijek Vojakovački polako izumire. Bilo bi nam puno ljepše da u selu ima mladih, ali rijetko tko od njih želi ostati živjeti tu – zaključila je Bogdanka.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
