Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Nakon više od 40 godina, mještani prigradskog naselja Apatija dobili su novi asfalt u ulici. Radi se o jednoj od dvije prometnice u naselju, a ista vodi do nogometnog igrališta, koje je, pak, posebna priča i trn u oku mještanima. Naime, mještani su već godinama upozoravali na izrazito loše stanje ove prometnice, gdje je asfalt na pojedinim mjestima bio u potpunosti pohaban. To je stvaralo velike probleme sudionicima u prometu, koji su se morali kretati kroz nesigurnu prometnicu gdje su nakon svake kiše nastale kaljuže, ali i zamke u smislu lokvi ispod kojih se kriju duboke rupe.
– Ovaj stari asfalt financirali smo mi mještani prije 40 godina. Sjećam se da je bilo nesuglasica, jer oni koji su imali kuće na glavnoj prometnici koja je bila asfaltirana nisu htjeli dati svoj dio samodoprinosa. No, asfalt smo ipak nekako napravili. Sretni smo što je na red konačno došla obnova naše ulice, koja se nije obnavljala u svih ovih 40 godina – naveo je Franjo Gložinić, stanovnik Apatije.
Osim novog asfalta, radi se i sustav odvodnje oborinskih voda, a radove obavlja gradska komunalna tvrtka Lukom, s tim da mještani participiraju u troškovima nabavke cijevi koje će biti postavljene ispod prilaza u dvorišta kako bi se izbjeglo zadržavanje vode nakon oborina. Dovršeno je i proširenje glavne prometnice, koja je bila poprište teških prometnih nesreća pa čak i sa smrtnim posljedicama. Iako su se mještani nadali klasičnoj pješačko-biciklističkoj stazi, to se nije realiziralo.
No, kako nam kažu, bolje i to nego ništa. Isto tako, vrlo brzo će se blizu naselja početi graditi i velika farma pilića, što će zasigurno donijet novi život u ovo pomalo uspavano naselje. No, mještani kažu kako im je ostao još jedan trn u oku, a to je nogometno igralište i pripadajući objekt. Kako smo već u nekoliko navrata pisali, igralište i objekt su sklopom okolnosti nakon ovrhe završili na dražbi. Iako novi vlasnik postoji, tamo se ništa ne događa te igralište i objekt propadaju. Kako je to bilo jedino mjesto javnog okupljanja, mještani sami održavaju dio igrališta.
– Djeca nam se nemaju gdje ići malo istrčati pa zato na svoju ruku kosim pola igrališta. Ni sami ne znamo kako je došlo do te ovrhe. Koliko znam, vlasnik je bio Grad, a klub koji je imao dugove tamo je bio u koncesiji. Kako su onda ovršili gradsko vlasništvo i jedino preostalo mjesto gdje se mladi mogu okupiti – upitao se Franjo Gložinić.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf